Imperativ (zapovedni način) jeste glagolski način koji izražava zapovest ili neki drugi vid volje govornog lica (zabrana, sugestija, molba, želja itd.) da onaj kome je takav iskaz upućen prema tome postupi. Ima oblike samo za drugo lice jednine i prvo i drugo lice množine. Za treće lice jednine i množine upotrebljava se konstrukcija koja se sastoji od rečce neka i trećeg lica jednine odnosno množine prezenta, npr.: neka izađe, neka izađu, neka radi, neka rade.
Imperativ je prosti oblik koji se gradi od trećeg lica množine prezenta, odbacivanjem nastavka za to lice i dodavanjem sledećih nastavaka za oblik:
1) jd.: 1. –, 2. -j, 3. –; mn.: 1. -jmo, 2. -jte, 3. –
2) jd.: 1. –, 2. -i, 3. –; mn.: 1. -imo, 2. -ite, 3. –
Za određivanje oblika imperativa treba poći od trećeg lica množine prezenta. Ako se ono završava na -ju ili -je, imperativ će biti na -j, -jmo, -jte, npr.:
• čekati (čekaju): čekaj, čekajmo, čekajte
• hvatati (hvataju): hvataj, hvatajmo, hvatajte
• saviti (saviju): savij, savijmo, savijte
• brojati (broje): broj, brojmo, brojte
• osvojiti (osvoje): osvoj, osvojmo, osvojte
• spojiti (spoje): spoj, spojmo, spojte
U manjem broju glagola koji u množini prezenta ispred nastavka -ju ili -je imaju dugi samoglasnik (naglašen ili nenaglašen), imperativ će biti na -i, -imo, -ite, npr.:
• davati (daju): daji, dajimo, dajite
• blejati (bleje): bleji, blejimo, blejite
• gajiti (gaje): gaji, gajimo, gajite
Imperativ na -i, -imo, -ite imaju i svi ostali glagoli, npr.:
• držati (drže): drži, držimo, držite
• govoriti (govore): govori, govorimo, govorite
• jesti (jedu): jedi, jedimo, jedite
• plesati (plešu): pleši, plešimo, plešite
• skakati (skaču): skači, skačimo, skačite
U glagolima kao peći, seći, vući, koji u množini prezenta imaju peku, seku, vuku, glas k će usled sibilarizacije preći u c: peci (pecimo, pecite), seci (secimo, secite), vuci (vucimo, vucite).
Primeri
• Molim te, dodaj mi olovku.
• Obuci jaknu, napolju je hladno.
• Uzimaj to pre jela.