U svom osnovnom značenju oblici pluskvamperfekta znače da se ono što se njima iznosi desilo pre neke druge prošle radnje, što je označeno nekim drugim vremenskim oblikom ili se podrazumeva. Koriste se za pripovedačku stilizaciju iskaza.
Pluskvamperfekat (davnoprošlo vreme) jeste složeni oblik koji se gradi na dva načina, u zavisnosti od toga u kom obliku stoji pomoćni glagol biti:
1. od oblika perfekta glagola biti (bio sam, bio si, bio je, bili smo, bili ste, bili su) i radnog prideva glagola koji se menja, npr. za glagol doći:
• jednina:
1. bio/bila sam došao/došla
2. bio/bila si došao/došla
3. bio/bila/bilo je došao/došla/došlo
• množina:
1. bili/bile smo došli/došle
2. bili/bile ste došli/došle
3. bili/bile/bila su došli/došle/došla
2. od oblika imperfekta glagola biti (koji i sam ima dve varijante – dužu bejah, bejaše, bejaše, bejasmo, bejaste, bejahu i kraću beh, beše, beše, besmo, beste, behu) i radnog prideva glagola koji se menja, npr.:
• jednina:
1. be(ja)h došao/došla
2. be(ja)še došao/došla
3. be(ja)še došao/došla/došlo
• množina:
1. be(ja)smo došli/došle
2. be(ja)ste došli/došle
3. be(ja)hu došli/došle/došla
Upotreba oblika za srednji rod u prvom i drugom licu se praktično ne sreće.
Primeri
• Bili smo čekali sve do polaska voza.
• Kada smo mi stigli, on je bio otišao.
• Uradila je sve kako beše isplanirala.