Struktura proznog književnog dela


Književno delo je jedinstvena i skladna umetnička celina sastavljena od više elemenata koji, čvrsto povezani, čine njegovu strukturu. Da bi se razumelo neko književno delo mora se razumeti organizacija njegovih elemenata (delova). Pri običnom čitanju ne mogu se zapaziti svi strukturni elementi književnog dela, ali se pri analizi oni posebno razmatraju u svojoj umetničkoj funkciji i utvrđuje njihovo mesto u ukupnoj umetničkoj vrednosti književnog dela.

U najbitnije elemente kojima je određena struktura jednog proznog dela spadaju:
1. građa
2. tema
3. motiv
4. fabula
5. siže
6. lik
7. kompozicija
8. ideja
9. oblik kazivanja
10. tačka gledišta

Građa je materijal koji se nalazi van književnog dela, a pisac je upotrebljava u stvaralačkom postupku i od nje stvara svoje delo.

Tema je suštinski deo književnog dela, ono o čemu se govori. Ona predstavlja prošireni naslov književnog dela.

Motiv je manji deo u okviru teme. To je najmanja (osnovna) sadržina u književnom delu, ili pokretač nečega, pobuda. Njih ima mnogo i svi se uklapaju u fabulu dela. Motivi mogu biti širi i uži.

Fabula je zbir uzročno-posledično povezanih događaja kroz koje pisac saopštava temu književnog dela. Može biti jednostavna i složena.

Siže je raspored događaja u književnom delu, način na koji pisac raspoređuje događaje iz fabule.

Lik (junak) jeste ličnost koja se pojavljuje u književnom delu koju pisac želi da prikaže što potpunije. Spoljašnje osobine (fizički izgled) čine portret, a unutrašnje (psihičke) osobine čine karakter. To su junakove misli, osećanja, moral, dobre i loše strane.

Kompozicija je način na koji je sastavljeno neko književno delo, način na koji su povezani svi elementi u njemu.

Ideja je osnovna misao i poruka pisca u književnom delu, njegov stav o ljudima ili pojavama, ono što je hteo da kaže svojim delom. Postoje glavne i sporedne ideje.

Oblik kazivanja može biti: opisivanje ili deskripcija (lika, događaja, prostora), pripovedanje ili naracija (pričanje o likovima i događajima), dijalog (razgovor dveju ili više ličnosti) i monolog (govor jedne ličnosti).

Tačka gledišta (ugao gledanja) jeste perspektiva iz koje pisac piše književno delo. Odnosi se na način na koji su informacije date u tom delu.