Glagolski oblici se dele na lične (finitne) i nelične (infinitne). Lični glagolski oblici svakim svojim oblikom izražavaju i neko gramatičko lice (1, 2. ili 3) i broj (jedninu ili množinu), a nelični glagolski oblici nemaju lična značenja ni lične oblike. Glagol u predikatu mora biti u nekom ličnom glagolskom obliku.
Prema svom sastavu, glagolski oblici se dele na proste (jednočlane) i složene (dvočlane ili tročlane). Prosti glagolski oblici se grade od infinitivne ili od prezentske osnove dodavanjem nastavaka. Složeni glagolski oblici se sastoje od pomoćnog glagola i prostog glagolskog oblika.
Nelični glagolski oblici
Nelični glagolski oblici ne razlikuju lica, tj. oni glase jednako za svih šest lica (tri lica jednine i tri množine). Oni ne mogu imati funkciju predikata u rečenici. Svi nelični glagolski oblici spadaju u proste glagolske oblike, a ima ih pet:
1. infinitiv
2. radni glagolski pridev
3. trpni glagolski pridev
4. glagolski prilog sadašnji
5. glagolski prilog prošli
Nelični glagolski oblici dele se na promenljive (radni pridev i trpni pridev) i nepromenljive (infinitiv, glagolski prilog sadašnji i glagolski prilog prošli).
Lični glagolski oblici
Lični glagolski oblici imaju značenje i oblike lica u sprezi s drugim glagolskim kategorijama: vremena, vida, načina i stanja. U predikatu svake rečenice nalazi se punoznačni ili pomoćni glagol u ličnom obliku. Lični glagolski oblici se po značenju dele na glagolska vremena i glagolske načine.
Kategorija vremena obuhvata sistem glagolskih oblika koji upućuju na vreme vršenja radnje glagola u predikatu, povezujući to vreme, posredno ili neposredno, s vremenom govorne situacije. Glagolskih vremena ima ukupno sedam:
1. prezent (sadašnje vreme)
2. perfekat (prošlo vreme)
3. aorist (pređašnje svršeno vreme)
4. imperfekat (pređašnje nesvršeno vreme)
5. pluskvamperfekat (davnoprošlo vreme)
6. futur I (buduće vreme)
7. futur II (predbuduće vreme)
Svi glagolski vremenski oblici imaju pored svog osnovnog značenja i različita druga varijantna i prenosna značenje, čija je osnovna funkcija da stil izlaganja učine življim i slikovitijim.
Kategorija načina obuhvata sistem glagolskih oblika kojima se izražava odnos govornog lica prema onome što je označeno datim glagolom. Postoje dva glagolska načina:
1. imperativ (zapovedni način)
2. potencijal (mogućni način)