Džon Smit


dz. smit Rođen je u januaru 1580. godine u Linkolnširu, Engleska. Bio je kapetan u engleskoj vojsci, istraživač i pisac. Ostao je upamćen zbog svoje uloge u osnivanju prvog stalnog engleskog naselja u Severnoj Americi – Džejmstauna (nazvano po engleskom kralju Džejmsu I) u Virdžiniji, 14. maja 1607. godine. Prvi kolonisti su stigli do istočne obale Amerike sa tri broda (Discovery, Susan Constant i Godspeed) i 26. aprila 1607. iskrcali se u Kejp Henriju, u Virdžiniji. Kapetan Smit je bio jedan od sedmorice vođa nove kolonije koji su činili takozvani Savet, koji je upravljao kolonijom. Od septembra 1608. do avgusta 1609. bio je vođa virdžinijske kolonije i predvodio je istraživanja duž njenih reka i zaliva Česapik. U decembru 1607, dok je tražio hranu pored reke Čikahomini, zarobili su ga Indijanci iz plemena Powhatan i osudili na smrt. Spasla ga je, prema njegovim rečima, poglavičina kćerka Pokahontas, bacivši se preko njega u trenutku izvršenja egzekucije.

Godine 1609. izbio je rat između plemena Powhatan i kolonista u Virdžiniji. Smit je ozbiljno ranjen i u oktobru 1609. godine otišao je na lečenje u Englesku i više se nije vraćao u Virdžiniju. Žudeći za novim istraživanjima, 1614. godine Smit se vratio u Ameriku, na obale Mejna i Masačusetskog zaliva i nazvao taj region Nova Engleska. Napravio je mapu obale i dao opis Virdžinije i Nove Engleske, što je podstaklo i druge koloniste da se naseljavaju u tom području. Prilikom trećeg dolaska na iste obale (1615. godine) zarobili su ga francuski pirati. Smit je posle nekoliko nedelja zarobljeništva pobegao i vratio se u Englesku (više je nije napuštao), a ostatak života je proveo pišući knjige (napisao je ukupno deset knjiga, od 1608. do 1631. godine). Umro je 21. juna 1631. u Londonu.


Džon Smit i Pokahontas

Kada su ga u decembru 1607. zarobili Indijanci iz plemena Powhatan i osudili na smrt, spasla ga je poglavičina kćerka Pokahontas, bacivši se preko njega u trenutku izvršenja egzekucije. Smitova verzija je jedini izvor tog događaja, i od šezdesetih godina XIX veka postoji izražena sumnja u njegovu istinitost. Jedan od razloga za sumnju je da, iako je ranije objavio dve knjige o Virdžiniji (A map of Virginia i The proceedings of the english colony in Virginia, obe 1612. godine), Smit nije pisao o tom događaju sve do 1616. godine, kad je tu priču napisao u pismu kraljici En, zamolivši je da tretira Pokahontas s poštovanjem prilikom njene posete Londonu. Američki istoričar Lio Limej je u svojoj knjizi Did Pocahontas save captain John Smith? (1992) ukazao da su Smitove ranije knjige bile, primarno, geografske i etnografske, i nisu bile zasnovane na njegovom ličnom iskustvu, tako da nije ni imao razlog da u njima piše o tom događaju.


dz. smit slika1


Neki eksperti sugerišu da je Smit, možda, pogrešno shvatio ceo događaj. Naime, moguće je da je Smit, u stvari, bio podvrgnut plemenskom ritualu koji simbolizuje njegovu smrt i ponovno rođenje, kao člana plemena. Međutim, u knjizi Love and hate in Jamestown, iz 2003. godine, američki pisac Dejvid Prajs primećuje da je to samo nagađanje, pošto se malo zna o ritualima plemena Powhatan, a ne postoje ni dokazi o sličnim ritualima među ostalim severnoameričkim urođeničkim plemenima.