Margaret Tačer


m. tacer Rođena je 13. oktobra 1925. u Grantamu, Linkolnšir, Engleska. Bila je britanski političar i premijer, od 1979. do 1990. godine. Poznata je kao „čelična ledi” ili „čelična dama” (engleski Iron Lady). Otac joj je bio Alfred Roberts, lokalni političar i trgovac, a majka Beatris Etel. Pod uticajem oca, koji je bio gradski većnik (1943–1952) i gradonačelnik Grantama (1945–1946), Tačerova se počela interesovati za politiku. Posle završene ženske gimnazije u Grantamu, prijavila se na Univerzitet u Oksfordu, na odseku za hemiju. Nakon neuspeha na prvom upisu, primljena je 1943, a diplomirala 1947. godine. Bila je jedna od prvih žena predsednika Udruženja konzervativaca Oksfordskog univerziteta. Na izborima u januaru 1951. kandidovala se, kao član Konzervativne stranke, za mesto poslanika u državnom parlamentu u izbornoj jedinici Dartford. Mada nije uspela da pobedi, ostala je zapažena kao jedan od najmlađih kandidata i kao prva žena koja se kandidovala za tu poziciju. Za vreme kampanje upoznala je Denisa Tačera (1915–2003), za koga se udala u decembru iste godine. Nakon udaje završila je prava, položila pravosudni ispit i specijalizovala se za poresko pravo.

U Parlament je izabrana 1959, a nakon izbora 1970, na kojima konzervativci predvođeni Edvardom Hitom odnose pobedu, dobija službu kao državni sekretar za obrazovanje i nauku (1970–1974). Pošto se Hitova vlada nije mogla suočiti sa mnogobrojnim problemima, kao što su naftni embargo i sve jači zahtevi sindikata za veće plate, konzervativci gube na izborima 1974. godine. Kao član novoosnaženog desnog krila Konzervativne stranke, nasledila je Hita kao vođu stranke 1975, postavši prva žena predsednik te stranke. Do narednih izbora (1979), Tačerova je bila vođa opozicije. Nakon pobede konzarvativaca, 4. maja 1979. postala je prva žena premijer u istoriji Velike Britanije. Po stupanju na dužnost, Tačerova je, zajedno sa ministrima spoljnih i unutrašnjih poslova, lordom Piterom Karingtonom i Vilijamom Vajtlouom, ograničila ulazak imigranata u zemlju, što je i bilo jedno od predizbornih obećanja. Ograničenje se naročito odnosilo na Vijetnamce, koji su na brodovima u velikom broju dolazili u Britaniju. Njene najvažnije odluke bile su brojne ekonomske mere koje je sprovela u delo, zbog čega je smatraju zaslužnom za preporod ostrvske ekonomije. Povećane su kamatne stope kako bi se usporio rast novčane mase, a samim tim i inflacija. Izdvajanja za socijalnu pomoć, obrazovanje, državnu stanogradnju su smanjena, kao i troškovi državne administracije. Protivila se sindikatima, čije je rukovodstvo optuživala da štrajkovima podrivaju parlamentarnu demokratiju i parališu britansku ekonomiju. Nekoliko sindikata pokrenulo je štrajkove protiv zakona koji je ograničavao njihovu moć, ali je otpor na kraju slomljen. Zalagala se za individualnu inicijativu, privatizovala je državne industrijske grane i dobra, pokušala da privatizuje neke vidove zdravstvene zaštite i obrazovanja, držala se čvrste monetarne politike i zalagala za nepokolebljivu pripadnost NATO-u. Nadmoćno je pobedila 1983. godine, delimično i zbog toga što je odlučno vodila rat za Folklandska ostrva, 1982. godine. Rascep u redovima stranke oko evropske monetarne i političke integracije doveo je do njene ostavke 28. maja 1990. godine. Bila je britanski premijer sa najdužim neprekinutim mandatom od 1827. godine.

Tačerova je tokom svoje vladavine donosila teške i nepopularne odluke, kojima je uspela da u potpunosti transformiše britansku ekonomiju i načini je jednom od najjačih u Zapadnom svetu. Zauvek je promenila britansku privredu jer je promenila način na koji Britanci razmišljaju o novcu, kapitalizmu i preduzetnišvu. Uprkos tome, javnost i dalje ostaje podeljena kad je u pitanju njena politika. Mnogi je još i danas smatraju odgovornom za dramatičan porast nezaposlenosti u Velikoj Britaniji i za velika socijalna previranja. Kritičari joj zameraju neoliberalni pristup, tvrde da je bila razdorna, te da je njena ekonomska politika promovisala pohlepu i sebičluk. Ipak, nesumnjivo je da je Tačerova za jedanaest i po godina svoje vladavine ostavila dubok trag ne samo u svojoj zemlji, već i u svetskoj politici. Tako su njene ideje i politika praktično narasle u novu konzervativnu ideologiju nazvanu „tačerizam”, čije su osnovne odlike nisko oporezivanje, niska javna potrošnja, slobodno tržište i masovne privatizacije. Ostala je upamćena kao veliki državnik i kao jedan od najkontroverznijih političara XX veka, sa velikim brojem onih koji je poštuju, ali i onih koji je osporavaju. Tačerova je umrla 8. aprila 2013. u Londonu.