- aberacija – prividna promena položaja nebeskog tela.
- afel – tačka na orbiti nebeskog tela u kojoj je ono na najvećem rastojanju od Sunca. Zemlja dostiže afel oko 4. jula i tada je 152 100 000 km udaljena od Sunca.
- apogej – tačka na orbiti nebeskog tela u kojoj je ono najudaljenije od Zemlje.
- armilarna sfera – stari astronomski instrument za određivanje koordinata nebeskih tela.
- astronomska jedinica – standardna astronomska merna jedinica za dužinu jednaka prosečnoj udaljenosti Zemlje od Sunca (1 AJ = 149 597 870,691 km).
- atmosfera – sloj gasa koji planeta drži oko sebe silom gravitacije. Tako se naziva i spoljni sloj materije zvezde, koja odaje energiju proizvedenu u svojoj unutrašnjosti u obliku zračenja.
- biosatelit – svemirska letelica sa živim organizmima (bakterijama, biljkama, životinjama, tkivima) na kojima se za vreme letenja proučava uticaj promenjenih životnih uslova u svemiru.
- crna rupa – nebesko telo toliko gusto da ništa, pa čak ni svetlost, ne može da se odupre njegovoj gravitaciji.
- eklipsa – prividno iščezavanje nebeskog tela usled zaklanjanja drugim telom, pomračenje.
- ekliptika – zamišljena putanja na nebu kojom se Sunce prividno kreće jednu godinu. Orbite Zemlje i drugih planeta leže u ravni ekliptike.
- galaksija – skup nekoliko milijardi zvezda, maglina, prašine i međuzvezdanog gasa koje na okupu drži sila gravitacije.
- geostacionarni satelit – veštački satelit koji se okrene oko Zemlje za isto vreme za koje se ona okrene oko svoje ose; nalazi se uvek nad istom tačkom na površini Zemlje.
- Hablova konstanta – vrednost kojom se izražava stopa širenja svemira. Meri se kilometrima u sekundi za milion parseka, a njena trenutno procenjena vrednost je 70 km/s/Mpc.
- heliosfera – područje svemira oko Sunca u kojem se oseća njegovo dejstvo. Proteže se na otprilike 100 astronomskih jedinica oko Sunca.
- horizont događaja – granica crne rupe.
- jato galaksija – grupa galaksija koje na okupu drži sila gravitacije.
- jezgro – kod planete, čvrsta centralna masa pod velikim pritiskom; kod zvezde, središnji deo u kojem se odvija nuklearna fuzija; kod galaksije, središnje područje.
- Kojperov pojas – područje u Sunčevom sistemu u kojem se kreću milioni zaleđenih objekata, kao što su komete. Pruža se od Neptunove orbite do unutrašnje granice Ortovog oblaka.
- kosmos – sredina kroz koju se kreću sva nebeska tela, svemir.
- maglina – oblak gasa i prašine u svemiru. Magline se vide zahvaljujući svetlosti zvezda koju odbijaju ili zahvaljujući zaklanjanju svetlosti iz izvora iza sebe.
- međuzvezdani prostor – prostor između zvezda.
- Mesec – jedini Zemljin prirodni satelit i ujedno najbliže nebesko telo. Prirodni sataliti ostalih planeta uopšteno se nazivaju „meseci”, ali svaki od njih ima vlastito ime.
- Mesečevo more – veliko, tamno područje na površini Meseca. Prvobitno se smatralo da su to bila mora, a zapravo su ogromne depresije prekrivene lavom.
- Mlečni put – galaksija kojoj pripadaju Sunce i njegov sistem. Sa Zemlje se vidi kao bledi pojas svetlosti na noćnom nebu.
- nadir – tačka na nebeskoj sferi direktno ispod posmatrača; najniža tačka na nebeskoj sferi.
- omotač – sloj između kore i jezgra planete.
- orbita – kriva linija po kojoj se kreću nebeska tela, putanja.
- perigej – tačka na orbiti nebeskog tela u kojoj je ono najbliže Zemlji.
- perihel – tačka na orbiti nebeskog tela u kojoj je ono na najmanjem rastojanju od Sunca. Zemlja dostiže perihel oko 4. januara i tada je 147 095 000 km udaljena od Sunca.
- planeta – približno sferni objekat od stena ili gasa koji kruži oko zvezde. Sama planeta ne emituje svetlost, ali može da sija zahvaljujući svetlosti matične zvezde koja se od planete odbija.
- polarna svetlost – svetlosna pojava sa crvenim i zelenim slojevima vidljiva na nebu iznad polarnih predela. Polarna svetlost ili aurora nastaje pri sudaru Sunčevih čestica sa Zemljinom atmosferom.
- pomračenje – zaklanjanje jednog nebeskog tela drugim, eklipsa. Pomračenje Meseca dešava se kad on uđe u Zemljinu senku, a pomračenje Sunca kad Zemlja zađe u Mesečevu senku.
- prirodni satelit – nebesko telo koje rotira oko planete ili oko nekog manjeg tela koje se zove „primarno telo”, mesec.
- prostor-vreme – četvorodimenzionalni model svemira u kojem su tri dimenzije dužina, širina i visina, a četvrta dimenzija je vreme.
- sazvežđe – grupa zvezda na nebu. Sazvežđa nose imena mitoloških bića, a astronomi ih upotrebljavaju za označavanje područja na nebu.
- selenografija – naučna disciplina koja proučava površinske i fizičke karakteristike Meseca, tj. opisuje Mesec kao nebesko telo i grafički predstavlja njegovu površinu.
- Severnjača – polarna zvezda koja se nalazi blizu severnog nebeskog pola, tako da ostaje nepomična na nebeskom svodu i služi za orijentaciju (pokazujući sever); najsjajnija zvezda sazvežđa Mali medved.
- Sunčev sistem – čine ga Sunce i nebeska tela koja kruže oko njega: planete i njihovi sateliti, asteroidi, komete, meteoroidi, kao i međuplanetarna prašina i gas.
- supernova – eksplozija masivne zvezde na kraju njenog životnog ciklusa.
- svemir – sredina kroz koju se kreću sva nebeska tela, kosmos.
- svetlosna godina – standardna astronomska merna jedinica za dužinu jednaka rastojanju koje svetlost pređe za godinu dana (9,46 × 1012 km).
- teorija velikog praska – kosmološka teorija prema kojoj je svemir nastao u ogromnoj eksploziji pre otprilike 13,7 milijardi godina.
- zenit – tačka na nebeskoj sferi direktno iznad posmatrača; najviša tačka na nebeskoj sferi.
- Zodijak – dvanaest sazvežđa kroz koja se Sunce, njegove planete i njihovi sateliti prividno kreću.
- zvezda – ogromna sfera gasa (uglavnom vodonika) koja zrači svetlost i toplotu.
- zvezdano jato – grupa zvezda koje na okupu drži gravitacija. Otvorena jata su razbacane grupe nekoliko stotina zvezda. Globularna jata su guste sfere sastavljene od nekoliko miliona zvezda.