Sinegdoha


Sinegdoha je stilska figura koja nastaje zamenjivanjem jedne reči drugom rečju po nekoj međusobnoj logičkoj vezi, po stalnom zavisnom odnosu koji postoji između predmeta, pojava i pojmova koje te reči obeležavaju. Ta stilska figura, dakle, predstavlja jednu vrstu metonimije, s tim što je sinegdoha figura deonog odnosa, tj. njome se neka celina iskazuje delom te celine, a deo celine se iskazuje celinom. Sinegdohom se reč koja kazuje celinu zamenjuje rečju koja kazuje deo, ili se reč koja kazuje množinu zamenjuje rečju koja kazuje jedninu, ili se umesto reči koja kazuje vrstu ili rod upotrebljava reč koja kazuje jedinku. Ili obrnuto.


Primeri
1. Dragutin Tadijanović, iz pesme Večer nad gradom:
„Mislim na moje polje, koje su neznane
Ruke požnjele, spavaj, srce moje,
I ne slušaj muziku u gostionicama,
I ne uzdiši, i ne plači nad rijekom
Sa svijetlima. Ruka će sigurno
Ugasiti svjetiljke.”

2. Imati krov nad glavom.

*Objašnjenje: ne misli se u bukvalnom smislu imati krov nad glavom, već imati dom, kuću za stanovanje.

3. Bere se malina u Ivanjici i Arilju.

*Objašnjenje: ne bere se jedna malina, već maline.