Uzajamno delovanje dva tela u neposrednom dodiru


Telo ne može samo od sebe da se pokrene iz stanja mirovanja ili da promeni brzinu kretanja. Do toga dolazi zbog uzajamnog delovanja (interakcije) sa drugim telima. Telo menja svoj položaj, oblik, započinje kretanje, menja pravac kretanja i slično usled dejstva drugog tela. Primeri neposrednog dodira i interakcije tela jesu:
1. pokretanje, zaustavljanje i promena brzine tela (motor pokreće automobil, na loptu se može dejstvovati rukom ili nogom);
2. promena položaja tela;
3. delovanje jednog tela na drugo – deformacija (istezanje, sabijanje, savijanje, probijanje);
4. kretanje jednog tela po površini drugog;
5. kretanje jednog tela kroz neku sredinu;
6. međusobni sudar.

Pri uzajamnom delovanju može doći do promene oblika (deformacije) tela. Ta deformacija je nekad vidljiva, a nekad nije. Ako se po prestanku uzajamnog delovanja tela vraćaju u prvobitan oblik, može se reći da su takva tela elastična. Tela koja se posle prestanka dejstva drugih tela ne vraćaju u prvobitan oblik (nakon delovanja sile telo trajno menja oblik) nazivaju se neelastična tela (ili plastična tela). Na primer:
1. sunđer, balon, lopta – menjaju oblik kad se pritisnu, a kad se puste, vraćaju se u prethodno stanje;
2. plastelin – nakon pritiska ne vraća se u prvobitan oblik;
3. sudar automobila – ne vraća se u prethodni oblik.


Trenje
Pri kretanju jednog tela po površini drugog javlja se trenje. Ono nastaje na dodirnim površinama između tela i suprotstavlja se kretanju. Jedan od razloga za pojavu trenja jesu neravnine na površinama koje se dodiruju. Trenje se javlja prilikom kretanja i po hrapavim (asfalt, zemlja) i po glatkim površinama (sneg, led). Što su manje neravnina na telu i na podlozi po kojoj se telo kreće, to je trenje slabije. Trenje može biti:
1. trenje klizanja – jedno telo klizi, tj. prevlači se po drugom (skije, sanke, klizaljke),
2. trenje kotrljanja – telo se kotrlja po površini drugog tela (bicikl, roleri).


Otpor sredine
Otpor sredine se javlja prilikom kretanja tela kroz neku sredinu (npr. vodu, vazduh) i suprotstavlja se kretanju. Što je sredina kroz koju se telo kreće gušća, to je otpor veći, npr.:
1. kašikom se mešaju mleko i puding – kašika se lakše kreće kroz mleko zato što ono ima manju gustinu od pudinga;
2. padobranac otvara padobran – oblik padobrana je takav da usled otpora vazduha usporava pad padobranca.