U srpskom jeziku ima trideset glasova. Prema tome da li vazdušna struja prilikom njihovog izgovora ima sasvim slobodan prolaz ili nailazi na prepreke, dele se na samoglasnike (vokale) i suglasnike (konsonante).
Samoglasnici
Samoglasnici se izgovaraju tako što vazdušna struja slobodno prolazi kroz govorne organe, ne nailazeći nigde na prepreku. Glasne žice pritom trepere, stvarajući ton; svi samoglasnici su, prema tome, zvučni glasovi. Ima ih pet: A, E, I, O, U.
Kada se, pri izgovoru samoglasnika, jezik pokreće horizontalno, on može zauzeti prednji, srednji ili zadnji položaj, a ako se jezik pokreće vertikalno, može zauzeti visoki, srednji ili niski položaj. Po horizontalnom mestu tvorbe u usnoj duplji, samoglasnici su: prednji: I, E; srednji: A; zadnji: O, U. Po vertikalnom mestu tvorbe, odnosno po visini artikulacije, samoglasnici su: visoki: I, U; srednji: E, O; niski: A.
Samoglasnici su nosioci sloga i akcenta u reči. Glas R ponekad može biti nosilac sloga i akcenta. Tada on ima ulogu samoglasnika i zato se naziva slogotvorno r, npr.: br-do, prst, sr-ce, tvrd.
Suglasnici
Suglasnici su glasovi prilikom čijeg izgovora vazdušna struja nailazi na potpunu ili delimičnu prepreku u govornim organima. Oni su najčešće sastavni elementi strukture sloga, ali ne mogu biti samostalni nosioci sloga niti akcenta. Dele se na šumne (prave) suglasnike i sonante (glasnike).
Šumni suglasnici su: B, G, D, Đ, Ž, Z, K, P, S, T, Ć, F, H, C, Č, DŽ, Š. Vazdušna struja prilikom njihovog izgovora nailazi na prepreku, ali je uspešno savlađuje. Zvuk koji tako nastaje naziva se šum.
Sonanti su: M, N, NJ, L, LJ, R, V, J. Vazdušna struja prilikom njihovog izgovora nailazi na prepreku, ali je zaobilazi. Iako su po svojim osobinama između samoglasnika i suglasnika, sonanti su bliži suglasnicima, zbog čega se često vide kao vrsta šire shvaćenih suglasnika.
Po zvučnosti šumni suglasnici su ili zvučni ili bezvučni. Pri izgovoru zvučnih šumnih suglasnika glasne žice trepere, a u izgovoru bezvučnih glasne žice ne učestvuju. Postoje parovi zvučnih i bezvučnih šumnih suglasnika, pri čemu F, C i H nemaju svoje zvučne parnjake:
1. zvučni: B, D, G, Đ, Ž, Z, DŽ;
2. bezvučni: P, T, K, Ć, Š, S, Č, F, C, H.
Po načinu izgovora šumni suglasnici mogu biti:
1. pregradni (eksplozivni): P, B, T, D, K, G;
2. strujni (frikativni): F, S, Z, Š, Ž, H;
3. sliveni (afrikate): C, Č, DŽ, Ć, Đ.
Po mestu izgovora svi navedeni suglasnici dele se na sledeće grupe:
1. dvousneni (bilabijalni): P, B, M;
2. usnenozubni (labiodentalni): F, V;
3. zubni (dentalni): T, D, C, S, Z;
4. nadzubni (alveolarni): N, L, R;
5. prednjonepčani tvrdi (prepalatalni): Š, Ž, Č, DŽ;
6. prednjonepčani meki (palatalni): Ć, Đ, NJ, LJ, J;
7. zadnjonepčani (velarni): K, G, H.