Agamemnon – mitologija


Atrejev i Aeropin sin, kralj Mikene i vrhovni zapovednik grčke vojske u Trojanskom ratu. Kad je Egist ubio Atreja i vratio na argivski presto svog oca Tijesta, Agamemnon i njegov brat Menelaj sklonili su se kod spartanskog kralja Tindareja, koji im je bio posebno naklonjen i koji ih je od ranog detinjstva poznavao i štitio. Tindarej je ubrzo pokrenuo svoju vojsku i pomogao braći da se vrate u Arg. Agamemnon je postao kralj Mikene i oženio se Tindarejevom kćerkom Klitemnestrom, kojoj je prethodno ubio muža Tantala i njihovog tek rođenog sina. Zbog tog dvostrukog ubistva, Klitemnestrina braća Kastor i Polideuk proganjali su Agamemnona, ali je Tindarej uspeo da ih izmiri. Klitemnestra je Agamemnonu rodila tri kćerke – Hrisotemidu, Elektru (ili Laodiku) i Ifigeniju (ili Ifijanasu), kao i sina Oresta.

Dalja Agamemnonova sudbina vezana je za Trojanski rat i povratak Grka u domovinu. Kad je Paris, sin trojanskog kralja Prijama, oteo Helenu, njen suprug Menelaj obratio se Agamemnonu sa molbom da pozove sve grčke junake u rat i da ih povede na Troju. Grčka vojska skupila se u Aulidi, a Zevs je poslao povoljne predznake. Posle prinošenja žrtava Apolonu, sa žrtvenika se podigla zmija prema gnezdu na obližnjoj grani i pojela pticu sa osam ptića, a zatim se pretvorila u kamen. Prorok Kalhant je to protumačio kao predznak da će Troja biti zauzeta za deset godina. Posle tog događaja, grčka flota je otplovila ka Troadi. Prema kasnijem predanju, Grci su najpre otišli u Miziju (oblast u Maloj Aziji), gde je, posle raznih okršaja, njihove lađe razbila oluja, koja ih je vratila u domovinu. Tek posle osam godina grčka flota se ponovo skupila u Aulidi, ali nije mogla da krene ka Troji, jer je Artemida, gnevna na Agamemnona što je u lovu ubio njenu svetu košutu, poslala jaku buru (ili potpuno zatišje). Prorok Kalhant je tada saopštio da će flota krenuti ako se Artemidi žrtvuje Agamemnonova kćerka Ifigenija. Otac je pristao da žrtvuje kćerku, i to je još više rasplamsalo Klitemnestrinu mržnju prema suprugu.


agamemnon slika


Grci su opsedali Troju devet godina. Početkom desete godine, pri pohodu Grka na grad Tebu u Miziji, zarobljena je Hriseida, lepa i čestita kćerka Apolonovog sveštenika Hrisa. Ona je kao plen data vrhovnom vojskovođi Agamemnonu. Hris je uputio molitve bogu kome je služio da kazni oholog kralja, i kad je Apolon poslao kugu na grčku vojsku, Agamemnon je bio prisiljen da vrati Hriseidu. Kralj je tada zahtevao da u zamenu za nju dobije lepu Ahilovu robinju Briseidu. Kad su Taltibije i Euribat doveli Briseidu u Agamemnonov šator, Ahil se, gnevan, povukao sa bojnog polja. Tek posle Patroklove smrti, Agamemnon se izmirio sa Ahilom, vratio mu Briseidu, obećao mu jednu od svojih kćerki i bogate darove (slika iznad).

Posle pada Troje, Agamemnon je, pri raspodeli plena, dobio Prijamovu kćerku proročicu Kasandru. Sa njom i sa svojim ljudima vratio se u domovinu, gde su ga, umesto dobrodošlice, očekivale zavera i mržnja. Dok su se grčki junaci borili pod Trojom, Tijestov sin Egist kukavički je ostao u Mikeni i, uprkos opomene bogova, nastojao je da zavede Klitemnestru. Ona je dugo odolevala udvaranjima, ali kad je Egist uklonio njenog čuvara i poslao ga na pusto ostrvo, pristala je da ode u njegov dom. Kad je saznao da se Agamemnon iskrcao na obalu, Egist ga je pozvao na gozbu, ali je u međuvremenu naredio dvadesetorici snažnih ljudi da ga ubiju. Prema kasnijem predanju, Klitemnestra je u kupatilu bacila preko Agamemnona mrežu ili tkaninu, a zatim ga je ubila sa tri udarca sekire (slika ispod). Iz mržnje prema suprugu, ona je nameravala da ubije i sina Oresta. Elektra ili dadilja Laodimija uspela je da otrgne Oresta iz ruku razjarene Klitemnestre, da ga skloni i da tako obezbedi Agamemnonu osvetnika.


agamemnon slika1


Agamemnon je poštovan na Peloponezu i u Beotiji. Grob mu se nalazio u Amiklama (grad u Lakoniji), a u Heroneji (grad u Beotiji), u istorijsko doba, pokazivan je njegov skiptar.


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987