Helije – mitologija


Bog Sunca, sin titana Hiperiona i titanke Teje ili Eurifaese, Selenin i Eosin brat. U bleštavoj odeći, sa zlatnom kacigom na glavi, Helije se svakog jutra diže iz Okeana u zlatnim kočijama da bogovima i ljudima daruje svetlost novog dana. Celoga dana putuje po utvrđenoj stazi preko nebeskog svoda, a uveče stiže na daleki zapad, gde se spušta u talase Okeana. Tu, u zemlji Hesperida ili na Ostrvima blaženih, Helije ispreže svoje umorne konje, kupa ih i hrani čudesnom biljkom koja im obezbeđuje besmrtnost. Verovalo se da u zemlji Hesperida taj neumorni putnik ulazi u zlatan krilati pehar, Hefestovo delo, koji ga velikom brzinom vraća preko mora opet na istok, do palate od zlata i bronze, sjajne kao vatra. U njoj se Helije odmara sve dok Zora ne otvori vrata svojih ružama ispunjenih odaja i dok se zvezde ne razbeže sa nebeskog svoda. Čim Zornjača počne da bledi, a nebo da rumeni, bog Sunca poziva hore da u zlatne kočije, takođe Hefestovo delo, upregnu Piroja, Eosa, Etona i Flegona – krilate konje plamenog daha.

Helije se oženio Okeanovom kćerkom Perseidom, koja mu je rodila sinove Ejeta i Persa, i kćerke Kirku i Pasifaju. Voleo je i nimfu Klitiju i Orhamovu kćerku Leukotoju, kao i Klimenu, koja mu je darovala sina Faetonta i pet kćerki. Jedna od nereida, po imenu Neera, rodila mu je dve lepokose kćerke – Lampetiju i Faetusu. Čim su devojčice odrasle, majka ih je poslala na daleko ostrvo Trinakiju da tu čuvaju očeve ovce i goveda. Faetusa se starala o sedam stada mlečnobelih ovaca, a Lampetija o sedam krda belih zlatorogih goveda. Svako stado i svako krdo sastojalo se od pedeset grla, koja se nisu ni množila niti umirala. Kad su Odisejevi drugovi poklali Helijeva goveda, Lampetija je odmah obavestila oca o tom svetogrđu.


helije slika


Kada su bogovi međusobno delili zemlju, Helije nije bio prisutan. Zevs je stoga bio spreman da se izvrši nova raspodela, ali je bog Sunca samo zatražio vlast nad ostrvom Rodosom, koje se upravo tog trenutka pomaljalo iz morskih dubina. Čim je postao gospodar tog ostrva, Helije se sjedinio sa nimfom Rodom, koja mu je podarila sedmoricu izuzetno umnih sinova. Kad se kasnije sukobio sa Posejdonom oko prevlasti nad Korintom, Brijarej, koji je pozvan za sudiju, dodelio je Heliju Akrokorint, a Posejdonu – Istam.

Kao oko dana, kao bog koji sve vidi i sve čuje, Helije je očevidac svih događaja, savest čovečanstva i svedok istine. Samo zahvaljujući njemu, Demetra je saznala ko joj je oteo kćerku, a Hefest – da ga supruga Afrodita vara. Kao otac sunčevih zraka i izvor očinjeg vida, Helije je imao moć da drznike oslepljuje, a da pravednicima vraća vid.

Helije je poštovan samo na nekoliko mesta na Peloponezu (Tenar, Tajget, Korint) i na Rodosu. Žrtvovane su mu bele ovce i beli konji, a na Rodosu je, u njegovu čast, cela kvadriga bacana u more. U južnoj Iliriji, u Apoloniji, bile su mu posvećene ovce koje su preko dana pasle pokraj reke Hona, dok su ih preko noći uzimali najugledniji građani i čuvali u jednoj udaljenoj pećini. Od životinja posvećen mu je petao kao vesnik dana. Počev od V veka stare ere, Helije se često poistovećuje sa Apolonom, a orfičari su ga dovodili u vezu sa Dionisom i Hadom.

U likovnoj umetnosti Helije je najčešće prikazivan sa Sunčevim diskom ili sa zracima oko glave. Har iz Linda (početak III veka stare ere) izvajao je za Rodos džinovsku statuu Helija, visoku 33 metra, koja je ubrajana u sedam svetskih čuda. Taj rodoski kolos uništen je u zemljotresu 226. godine stare ere.


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987