Orion – mitologija


Čuveni lovac, džinovskog rasta i izuzetne lepote. Boginja zore Eos volela je Oriona ali je ta ljubav probudila zavist bogova; po njihovom nalogu, Artemida je na ostrvu Delosu ustrelila tog lepog lovca, čija je sen i u podzemlju nastavila da progoni i ubija divljač nesalomljivom bronzanom batinom. Hefest je predstavio Oriona na Ahilovom štitu kao sazvežđe, pored Plejada, Hijada i Velikog medveda.

Prema beotskom mitu, Orion je sin Zemlje ili Hirijeja i nimfe Klonije. Bio je oženjen Sidom, koja se toliko uzoholila zbog svoje lepote da se hvalila kako je lepša od Here. Zbog te drskosti, bačena je u Tartar. U predanju se pominju dve Orionove kćerke, Metioha i Menipa, koje su preobražene u komete. Kad je Plejona sa kćerkama prolazila kroz Beotiju, Orion ih je susreo i otpočeo da proganja svojom ljubavlju. One su pet godina bežale ispred neustrašivog lovca i izmakle su mu jedino zahvaljujući Zevsu, koji ih je pretvorio u golubice i preneo na nebo u sazvežđu Plejada.

Na ostrvima Egejskog mora pričalo se da je Orion sin Posejdona i Eurijale, kćerke kritskog kralja Minosa. Posejdon je sinu podario sposobnost da se kreće kroz more ili da hoda po talasima. Enopion, kralj ostrva Hija, pozvao je Oriona da dođe u njegovu zemlju da bi istrebio sve zveri. Čuveni lovac je brzo obavio povereni zadatak. Za vreme boravka na Hiju, Orion je zavoleo Enopionovu lepu kćerku Meropu, ali kralj nije bio voljan da mu je da za suprugu. Da bi se oslobodio neželjenog prosioca, Enopion ga je opio i oslepio. Neki kažu da je Orion pokušao da siluje Meropu i da ga je Enopion zbog toga oslepio i bacio na morsku obalu. Slep i ojađen, Orion je zakoračio u more i prešao na ostrvo Lemnos, gde mu je Hefest dao za vođu dečaka Kedaliona; oslepljeni lovac stavio je dečaka na ramena i naredio mu da ga povede ka istoku, ka mestu gde se rađa sunce. Kad su stigli tamo, Helije mu je zracima vratio vid. Čim je progledao, Orion se vratio na Hij da bi se osvetio Enopionu. Gorostasni lovac je uzalud tražio svog krvnika, koga je Posejdon sklonio u jednu podzemnu odaju.


orion slika


O Orionovoj smrti pričalo se na razne načine. Neki kažu da ga je ubila Artemida ili zato što se usudio da je izazove na takmičenje u bacanju diska ili što je silovao hiperborejsku devicu Opidu. Drugi pripovedaju da je Artemida volela Oriona i da je čak nameravala da se za njega uda. Apolon je hteo da osujeti sestrinu udaju po svaku cenu i stoga je pribegao lukavstvu. Kad je jednog dana Orion koračao kroz more, Apolon je izdaleka primetio na površini vode njegovu glavu, koja je ličila na tamnu tačku. On je odmah predložio sestri da isproba streljačku veštinu na predmetu koji se u daljini jedva video. Artemida je odapela strelu i usmrtila svog ljubimca. Kad je shvatila šta je učinila, ona je iskupila greh na taj način što je Oriona prenela na nebo.

Neki pričaju da je Oriona usmrtila škorpija, i to ili na Kritu ili na Hiju. Lepi lovac je, u društvu sa Artemidom i Letom, lovio divljač na Kritu i pri tom se hvalio da će istrebiti sve životinje sveta. Te reči razljutile su Geju i ona je odlučila da kazni hvalisavca: iz njenog krila izašla je škorpija, koja je usmrtila drskog lovca. Artemida je tada Oriona prenela na nebo. Drugi pričaju da je Orion pokušao da siluje Artemidu na Hiju, da je ona tada rascepila brežuljke na ostrvu i da je iz zemlje izmilela škorpija, koja je usmrtila napasnika. U znak zahvalnosti, Artemida je prenela škorpiju na nebo, a u njenu blizinu postavila je i Oriona. Od tada škorpija stalno proganja džinovskog lovca po nebeskom svodu: čim se Škorpija pojavi, Orion se sklanja iza horizonta.

Orion je u Beotiji uživao božanske počasti; njegov grob je pokazivan u Tanagri.


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987