Neoptolem – mitologija


Ahilov i Dejdamijin sin, osvajač Troje. Često se pominje i pod imenom Pir, jer je začet u vreme dok je Ahil, preobučen u devojku, kao Pira, boravio među kćerkama kralja Likomeda na ostrvu Skiru.

Neoptolem je odrastao na dvoru svog dede Likomeda. Posle Ahilove smrti, prorok Helen ili Kalhant objavio je da Grci nikad neće zauzeti Troju ako se uz njih ne bori Ahilov sin. Odisej, Fenik i Diomed krenuli su odmah na Skir i tu su obećali Neoptolemu očevo oružje i ruku Menelajeve kćerke Hermione ako pođe sa njima pred Troju. Likomed i Dejdamija predočavali su mladiću brojne opasnosti koje ga čekaju pred zidinama Prijamovog grada, ali je Neoptolem, ne razmišljajući, odlučio da krene u boj. Na putu za Troju junaci su se zaustavili na ostrvu Lemnosu, gde je Neoptolem, zajedno sa Odisejem i Fenikom, nagovorio Filokteta, kralja tesalske Melibeje, da im ustupi Heraklove strele.

Neoptolemov dolazak u grčki logor doveo je do preokreta u Trojanskom ratu; mladi Ahilov sin prednjači u boju i ubija brojne neprijatelje. Njegov najveći podvig je ubistvo Telefovog sina Euripila, koji je na čelu Mižana došao da pomogne kralju Prijamu. Neki kažu da je Neoptolem ubio i amazonsku kraljicu Pentesileju, koja je posle Hektorove smrti stigla pred Troju da pomogne Trojancima u borbi protiv Grka.

Neoptolem je bez straha ušao u drvenog (trojanskog) konja i, dok su ostalim grčkim junacima drhtala kolena i suze tekle niz lice, molio je Odiseja da ga pusti da prvi izađe i napadne neprijateljske domove. Priča se da je Neoptolem prvi ušao u trojansku tvrđavu, i da je tu, zaslepljen mržnjom, počinio svetogrđe. On je ubio starog kralja Prijama ispred žrtvenika Zevsa Herkeja (slika ispod). Pred smrt, Prijam ga je prokleo i nazvao ga sinom nedostojnim velikog oca. Istu surovost Neoptolem je pokazao kad je sa trojanskih zidina bacio malog Hektorovog sina Astijanakta, a jedino je bio nešto čovečniji prema Prijamovoj kćerki Polikseni, koju je morao da žrtvuje na Ahilovom grobu.


neoptolem slika


Posle razaranja Troje, pri podeli plena, Neoptolem je dobio Hektorovu udovicu Andromahu. O njegovom povratku u domovinu pripoveda se na razne načine. U najstarijem predanju Neoptolem je srećno stigao u Grčku, oženio se Menelajevom kćerkom Hermionom i dugo vladao Ftiotidom. Drugi pričaju da je Neoptolem, posle svađe između Menelaja i Agamemnona, krenuo iz Troje sa Diomedom, Nestorom, Menelajem i Odisejem i da je sa njima doplovio do ostrva Teneda. Po savetu Tetide, koja je želela odvojiti unuka od onih grčkih junaka koji se vraćaju morem i kojima su dosuđene nesreće, Neoptolem je ostao na Tenedu dva dana, a zatim je, zajedno sa prorokom Helenom, krenuo u domovinu kopnenim putem, preko Trakije. Kod Maroneje, Neoptolem je susreo Odiseja, a tu je umro i Ahilov vaspitač Fenik. Iz Trakije je Neoptolem prešao u Epir; tu je pobedio Mološane i postao njihov vladar.

Kasnije se pričalo da je Neoptolem, po Tetidinom savetu, spalio sve svoje lađe i da mu je Helen savetovao da se nastani u oblasti u kojoj nađe kuću na gvozdenim temeljima, sa zidovima od drveta i krovom od vune. Kad se približio jezeru Pambotidi u Epiru i video domoroce da grade šatore na taj način što pobadaju koplja u zemlju i preko njih stavljaju vunene ogrtače, Neoptolem se nastanio u toj oblasti. Tu mu je Andromaha rodila sina Molota, rodonačelnika epirskih kraljeva.

Drugi pripovedaju da je Neoptolem, posle razaranja Troje, stigao morem u Efiru i da je tu kratko vreme vladao Mološanima, ili da je najpre došao na Skir i da je odatle krenuo u Lakoniju da bi se venčao sa Hermionom. Neki kažu da se on odmah uputio u Ftiotidu jer je dobio vest da je u vreme Ahilovog odsustva Pelijin sin Akast oterao sa prestola starog kralja Peleja. Pelej je dugo živeo u krajnjoj bedi, ali je Neoptolemu pošlo za rukom da vrati dedu na presto.

Dalja Neoptolemova sudbina, kao i njegova smrt vezana je za svetogrđe koje je počinio pri razaranju Troje ili za suparništvo sa Orestom oko Hermione. Svi se slažu da je Neoptolem ubijen u Delfima, ali se navode različiti motivi za to ubistvo. U Delfima je pokazivan žrtvenik na kojem je Apolonov sveštenik ubio Neoptolema ili po Pitijinom nalogu ili zato što je Ahilov sin pokušao da opljačka svetilište. Neoptolemu, koji je ubio Prijama na žrtveniku Zevsa Herkeja, dosuđeno je da nema sreće, da ne doživi starost i da sam bude ubijen na žrtveniku. On je došao u Delfe da pozove Apolona na odgovornost zbog očeve smrti, ali ga je tu, kada se sa slugama hrama svađao oko žrtvovanog mesa, ubio Apolon ili stanovnik Delfa po imenu Mahajrej.

Kasnije se pripovedalo da je Neoptolemovu smrt prouzrokovao Orest. Priča se da je Hermiona, u vreme kad je Menelaj obećao njenu ruku Neoptolemu, već bila verena ili udata za Oresta. Posle razaranja Troje, Menelaj je morao da održi reč i Hermiona je oduzeta od Oresta i data Neoptolemu. Taj postupak je razbuktao mržnju između Agamemnonovog i Ahilovog sina. Kada je Neoptolem po drugi put stigao u Delfe da izmoli od Apolona oproštaj za ranije svetogrđe, Orest je proširio glasine da došljak namerava da opljačka svetilište. Dok je Ahilov sin stajao na žrtveniku, gomila naoružanih ljudi, koju je predvodio Orest, zasula ga je strelama. Opkoljen i već lako ranjen, on je hrabro skočio sa žrtvenika, razbio je naoružanu gomilu, ali je pri ponovnom sukobu pao proboden mačem. Njegovo telo preneto je u Ftiotidu, ali je Tetida naredila da se leš vrati i sahrani u Delfima. U Delfima je Neoptolem uživao božanske počasti.

Neoptolemov i Hermionin brak ostao je bez dece. Sa Andromahom je imao tri sina – Molota, Pijela i Pergama, a Leonasa, praunuka Heraklova, koju je Neoptolem sreo u Epiru, rodila mu je osmoro dece.

U likovnoj umetnosti često su prikazivani Neoptolemovi podvizi u Trojanskom ratu, posebno u monumentalnom slikarstvu (Polignotove freske u leshi Kniđana u Delfima) i na crnofiguralnim i crvenofiguralnim vazama.


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987