Orest – mitologija


Agamemnonov i Klitemnestrin sin, Ifigenijin, Elektrin i Hrisotemidin brat. Rođen je pred početak Trojanskog rata; bio je još u kolevci kad je Telef došao u Grčku da traži leka za svoju ranu i kad je Agamemnon, kako bi ga dobar vetar pratio do Troje, žrtvovao Ifigeniju boginji Artemidi.

Orest je detinjstvo proveo bezbrižno u roditeljskom domu, ali su nesreće počele da ga prate od trenutka Agamemnonovog povratka u zavičaj. Kao dečak bio je svedok strašnog zločina; pred njegovim očima Klitemnestra je, sa Egistom, ubila Agamemnona, a i on bi pao od ruke svoje majke da ga od njene pomame, u poslednjem trenutku, nije spasla dadilja Laodamija ili sestra Elektra. Oresta su sklonili kod kralja Strofija, koji je živeo u podnožju Parnasa, nedaleko od Delfa. Tu se dečak sprijateljio sa Strofijevim sinom Piladom. Posle osam godina, kao mladić, Orest je krenuo u Arg da se osveti ubicama svog oca. Pripovedalo se da ga je na osvetu podstakao Apolon ili Elektra, koja ga je za sve vreme odsustva iz roditeljskog doma, preko glasnika, podsećala na strašnu očevu smrt. Apolon ga je posavetovao da se pri izvršenju osvete posluži lukavstvom. Zajedno sa Piladom, Orest je došao u Arg i predstavio se kao stranac. Pre nego što je ušao u grad, žrtvovao je na očevom grobu uvojak svoje kose, a istog dana došla je na grob i Elektra da prinese žrtve zbog zloslutnog Klitemnestrinog sna. Pošto su se brat i sestra prepoznali, ili po uvojku koji je Orest ostavio na očevom grobu ili po Agamemnonovom pečatnom prstenu, zajednički su pripremili osvetu (slika ispod). U kraljevskoj palati Orest i Pilad predstavili su se kao putnici iz Fokide kojima je Strofije naložio da jave kraljici tužnu vest o smrti njenog sina Oresta i da je pitaju da li da se njegova urna donese u Arg ili da se sahrani u Fokidi. Klitemnestru je ta vest najpre potresla, ali misao da je konačno oslobođena straha od sinovljeve osvete potisnula je tugu, i ona je pozvala Egista u dvor da mu saopšti da je njihovim strahovanjima došao kraj. Orest je sačekao Egista i odmah ga ubio, a kad je, na povike slugu, Klitemnestra izašla iz svojih odaja, sin je uperio mač u grudi koje su ga othranile. Klitemnestrine reči su ga za trenutak pokolebale, ali kad ga je Pilad opomenuo na Apolonovu zapovest, Orest je ubio majku. Neki kažu da je Orest ubio Egista posle Klitemnestre, i to ili na mestu gde je ovaj nekad ubio Agamemnona ili van dvora, dok je prinosio žrtve nimfama.


orest slika


Zbog materoubistva, Oresta su počele da proganjaju Erinije. Po Apolonovom savetu, on je tražio zaštitu kraj svetog žrtvenika u Delfima; okrvavljenih ruku i sa isukanim mačem Orest je seo na omfalos, a Erinije su ga okružile sa svih strana. Ta strašna slika naterala je i Pitiju u bekstvo. Apolon je u Delfima sprao greh sa Orestovih ruku. Neki kažu da je Orest očišćen od greha kod Gitiona, u Lakoniji, ili kod Megalopolja, u Arkadiji. Klitemnestrina sen nije mirovala; ona je ponovo podstakla Erinije da progone materoubicu. Apolon je tada posavetovao Oresta da beži u Atinu, da zagrli kip boginje Atene i da se stavi pod njenu zaštitu.

U Atini je odlučeno da materoubici sudi areopag (vrhovni sud), a da suđenju predsedava Atena. Kao Orestovi tužioci pominju se, osim Erinija, i Klitemnestrin otac Tindarej, njena i Egistova kćerka Erigona i rođak Perilej. Orestovu odbranu preuzeo je Apolon. Pri izricanju presude glasovi su bili izjednačeni; Atena je tada pridodala svoj glas onima koji su bili za oslobođenje materoubice. U znak zahvalnosti, Orest joj je podigao žrtvenik na Areopagu (breg u Atini).

Neki pripovedaju da je materoubici sudio narod, i to ne u Atini već u Argu. Klitemnestrin otac Tindarej podsticao je Argivce da kamenuju Oresta i Elektru; od toga su odustali, ali su brat i sestra osuđeni da sami sebi oduzmu život. Elektra i Orest obratili su se tada za pomoć Menelaju, koji je, sa suprugom Helenom i kćerkom Hermionom, tih dana boravio u gradu. Menelaj je odbio da im pruži pomoć; brat i sestra su se tada lukavstvom domogli Hermione i zapretili da će je ubiti ako ne dobiju slobodu. Sukob je razrešio Apolon; on je naredio Orestu da godinu dana provede u izgnanstvu u Parasiji, da zatim ode u Atinu, gde će ga sud osloboditi, da se oženi Hermionom i da vlada Argom.


orest slika1


Presuda areopaga nije zadovoljila Erinije, koje su nastavile da progone Oresta (slika iznad). Kad se on obratio Apolonu da ga od njih spase, ovaj mu je naredio da kip boginje Artemide donese iz Tauride u Atinu. Orest je sa Piladom krenuo da izvrši Apolonovu naredbu. Mladići su se iskrcali na tauridsku obalu, u blizini Artemidinog hrama. Oni su znali da se tu, po nalogu kralja Toanta, svi stranci žrtvuju tauridskoj boginji, ali nisu slutili da je njena sveštenica Orestova sestra Ifigenija, za koju su svi verovali da je već odavno mrtva. Došljaci su se sklonili u jednu pećinu i odlučili da se uvuku u hram tek kad padne noć. Pastiri su otkrili njihovo sklonište, zarobili ih i doveli pred Toanta, koji ih je okovane poslao Ifigeniji da ih pripremi za žrtvovanje (slika ispod). U razgovoru sa strancima ona je saznala da dolaze iz Arga i poželela je da jednog od njih spase, kako bi po njemu poslala u zavičaj vest da je još u životu. Dogovoreno je da taj srećnik bude Pilad; kad se u međuvremenu obelodanio sadržaj Ifigenijine poruke, brat i sestra su se prepoznali. Ifigenija je lukavstvom zavarala Toanta i pomogla Orestu i Piladu da ukradu Artemidin kip, a zatim se, zajedno sa njima, ukrcala u lađu i vratila u Grčku. Jedni kažu da je begunce gonio Toant, a drugi – da ga je Orest ubio. Sveti Artemidin kip begunci su doneli u Atinu, ali su se i drugi gradovi u Grčkoj (Sparta, Arg), Maloj Aziji (Komana u Kapadokiji) ili u Italiji (Aricija u Lacijumu) hvalili da poseduju kip Tauridske Artemide.


orest slika2


Posle ubistva Egista i Klitemnestre, Mikenom je zavladao Egistov sin Alet; njegova vladavina bila je kratkotrajna, jer je i njega Orest ubio i uzeo vlast u svoje ruke. Kad je kralj Kilarab umro, Orest je zavladao Argom i delom Arkadije, a posle Menelajeve smrti, Spartanci su mu, kao Tindarejevom unuku, dali spartanski presto.

Još u detinjstvu Orest je bio zaručen sa Hermionom, Menelajevom i Heleninom jedinicom, ali je u vreme Trojanskog rata Menelaj svoju kćerku obećao Ahilovom sinu Neoptolemu. Stoga je posle razaranja Troje došlo do sukoba između Agamemnonovog i Ahilovog sina; Orest, koji je smatrao da mu Hermiona pripada, izazvao je u Delfima sukob u kojem je Neoptolem izgubio život. Hermiona je rodila Orestu sina Tisamena, a predanje pominje i Pentila, koga mu je rodila Egistova kćerka Erigona.

Orest je vladao sedamdeset godina i umro je u dubokoj starosti, kao devedesetogodišnjak. Pričalo se da je u vreme njegove vladavine Heraklov sin Hil upao sa Heraklidima na Peloponez i da su pred kraj njegovog života zemlju pustošile kuga i nerodica. Proročište je objavilo da će te nesreće prestati ako se ponovo podignu gradovi koji su porušeni u Trojanskom ratu i uspostavi kult tamošnjih bogova. Orest je počeo spremati koloniste za taj zadatak, ali je u međuvremenu umro; kolonizaciju Troade sproveo je njegov naslednik. Neki kažu da je Orest umro u Arkadiji od ujeda zmije i da je sahranjen u Tegeji. U rimskom predanju kao mesto njegove smrti pominje se Aricija; odatle su njegove kosti prenete u Rim i sahranjene ispred Saturnovog hrama.

Orestova sudbina sadržaj je Eshilove trilogije Orestija (458. godina stare ere) i Euripidove tragedije Orest (408. godina stare ere). Na slikanim vazama iz VI i V veka stare ere najčešće se prikazuje kako Orest ubija Egista i Orest u Delfima. U monumentalnom slikarstvu najpoznatija je slika u Casa del Citarista u Pompejima, na kojoj su prikazani Orest i Pilad ispred Toanta i Ifigenije. Motivi iz mita o Orestu i Ifigeniji prikazani su na reljefima koji ukrašavaju monumentalnu rimsku grobnicu, otkrivenu u Šempetru.


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987