Amazonke – mitologija


U oblasti reke Termodonta, u Kapadokiji, nalazila se mitska država Amazonki, žena ratnika. Verovalo se da one vode poreklo od boga Aresa i nimfe Harmonije. Njihovom državom upravljala je kraljica, a glavni grad nazivao se Temiskira. Muškarce su odstranjivale iz zemlje, ili su ih sakatile i ostavljale da obavljaju sve ženske poslove. Sve slobodno vreme provodile su u lovu i ratnim vežbama. Bile su naoružane kopljem, lukom, sekirom i polumesečastim štitom. Samo jedanput godišnje sastajale su se sa muškarcima da bi obezbedile potomstvo, i to bilo sa onima koje su zadržale u zemlji, bilo sa onima iz susedstva. Mušku decu su ubijale ili slale očevima da ih podižu, a devojčicama su uklanjale desnu dojku da im ne bi smetala pri zatezanju luka i bacanju koplja. Nisu se zadovoljavale samo odbranom svoje zemlje već su preduzimale i velike osvajačke pohode – sve do Trakije, Sirije i Grčke. Na tim pohodima osnivale su mnoge gradove, posebno na maloazijskoj obali (Mirina, Kima, Grinion, Smirna, Efes). Taj varvarski narod žena predstavljao je stalnu opasnost za susede, sve dok ih Herakle nije uništio ili oterao daleko na sever, gde su se izmešale sa Skitima i izrodile narod Sauromata. Kasnije se pripovedalo da Amazonke žive na dalekom jugu, u Libiji, na ostrvu Tritonskog jezera. Iz te oblasti, pod vođstvom kraljice Mirine, preduzimale su pohode sve do Lezbosa i Samotrake. Neki kažu da su one naseljavale zapadne krajeve – Trakiju i Iliriju.


amazonke slika


Država Amazonki nalazila se na vrhuncu moći u vreme koje je prethodilo Trojanskom ratu. Sa njima se borio mladi Prijam, a i Belerofont. Najpoznatiji mitovi o Amazonkama povezani su sa Heraklom i Tezejem. Kad je Euristej naložio Heraklu da mu donese pojas amazonske kraljice Hipolite, on je krenuo na daleki put i stigao na obale Termodonta. Kraljica je htela da mu preda svoj pojas, ali je Hera pobunila ostale Amazonke, tako da je Herakle morao da se sa njima bori. U tom pohodu njega je pratio Tezej, koji je oteo Amazonku Antiopu i odveo je u Atinu. Da bi se osvetile, Amazonke su krenule na Atinu, ali su bile poražene na Areopagu i morale su da se vrate u svoju zemlju.

U Trojanskom ratu Amazonke su se borile na strani Trojanaca. One su poslale pred Troju jedan odred, koji je predvodila kraljica Pentesileja. U sukobu sa Ahilom, ona je izgubila život. Njena lepota bila je tako velika i u trenutku smrti da je u Ahilovom srcu probudila sažaljenje i strasnu ljubav.

Amazonke su u mitu i kultu tesno povezane sa Aresom i Artemidom. Nazivane su Artemidinim pratiljama, a njima se pripisuje i osnivanje kulta i svetilišta Efeske Artemide. U njihovom imenu sadržana je reč koja označava dojku (mazós), ali je neizvesno da li ono znači „one koje nemaju dojku”, „one koje imaju jake grudi”, „one koje nisu dojene” ili „one koje otkrivaju dojku”. Mit o Amazonkama nastao je verovatno pri susretu Grka sa nekim prednjoazijskim narodima, kod kojih je postojala jedna vrsta ginaikokratije i matrilinearnog sistema srodstva.


amazonke slika1


Amazonke su često prikazivane u antičkoj likovnoj umetnosti, i to uvek neosakaćenih dojki. Najstarije su predstave na vazama s kraja VII veka stare ere. Najčešće su prikazivane u skitskoj odeći i sa frigijskom kapom, naoružane lukom i strelom. Omiljena tema je borba Herakla sa Amazonkama. Od početka V veka stare ere, na vazama crvenofiguralnog stila, prikazuje se i Tezej u borbi sa Amazonkama. Amazonmahija je česta tema i u monumentalnom slikarstvu (Mikonove slike u Tezeonu i Šarenom tremu u Atini). Ta tema je veoma omiljena posle grčko-persijskih ratova, jer simbolično prikazuje borbu Grka sa varvarskim narodima, posebno sa Persijancima.

Predstave Amazonki na reljefima češće su tek u poznom arhajskom periodu. Prikazane su na metopama riznice Atinjana u Delfima (oko 500. godine stare ere) i Herinog hrama u Selinuntu (460–450. godine stare ere). Tema ranjene Amazonke posebno je omiljena u skulpturi druge polovine V veka stare ere (Poliklet, Fidija, Krezilas). Amazonmahija je predstavljena na frizu Apolonovog hrama u Figaliji, kao i na frizu svetilišta u Đelbaši (druga polovina V veka stare ere), a u IV veku stare ere – na frizu Mauzoleja u Halikarnasu (Skopasov rad). U helenističkoj skulpturi su prikazane i mrtve Amazonke (pergamska škola).


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987