Geja – mitologija


U kosmogoniji Geja (Zemlja) jeste osnovni element, koji nastaje odmah posle Haosa, kao žensko načelo stvaranja; ona je sveroditeljka i svehraniteljka, iz koje se izvodi sav zemaljski šar. Geja sama iz sebe, bez muškog elementa, rađa sebi jednako Nebo (Uran), zatim velike planine (Orea) i, najzad, More (Pont). Ta tri elementa vezuju se za gorostasno telo Zemlje, ali je samo Uran celu obuhvata i ona, sjedinjena sa njim, rađa titane (Okeana, Keja, Krija, Hiperiona, Japeta i Krona), titanke (Teju, Reju, Temidu, Mnemosinu, Febu i Tetiju), zatim jednooke kiklope (Bronta, Steropa i Arga) i, najzad, storuke džinove, hekatonheire (Kota, Brijareja i Giga ili Gija). Svu svoju decu Uran je mrzeo, nije im dozvoljavao da izađu na svetlost dana, već ih je redom skrivao u utrobu Geje, a ona je od njihovog tereta stenjala i smišljala lukavstvo. Ojađena Geja stvorila je čelik i od njega načinila veliki srp, a zatim je pozvala svoju decu da kazne zlog oca. Dok su se ostali uplašili, njen najmlađi sin, lukavi Kron, obećao je majci da će izvršiti sve što ona zaželi. Geja mu je tada dala srp i on je, u zasedi, sačekao oca. Kad je Uran, željan ljubavi, obgrlio Geju, Kron je levom rukom uhvatio njegove genitalije, a desnicom, u kojoj je držao srp, odsekao ih i bacio iza sebe. Kapi krvi, koje su iz rane pale na Geju, oplodile su je i ona je rodila Erinije, gigante i melijske nimfe (nimfe jasenovog drveta). Odbačene Uranove genitalije pale su u more, a iz pene koja se oko njih stvorila, rođena je Afrodita.

Posle tog krvavog Kronovog dela, Nebo se više nije približavalo Zemlji; Geja se kasnije sjedinila sa sinom Pontom i rodila mu pet božanstava mora – Nereja, Taumanta, Forka, Keto i Euribiju.

Kad je Kron preuzeo vlast nad svetom, bacio je braću, Gejine sinove, u Tartar, a decu, koju mu je rodila Reja, proždirao je jedno za drugim, jer su mu roditelji prorekli da će ga jedno od njih svrgnuti sa vlasti. Najzad, dok je bila bremenita sa Zevsom, Reja se obratila Geji i Uranu da je posavetuju kako da spase sina od Krona. Mudra Geja sakrila je Zevsa, odmah po rođenju, u jednu duboku pećinu, a, prema njenom savetu, Reja je umesto novorođenčeta dala Kronu da proguta kamen, uvijen u pelene. Kasnije, kad je Zevs otpočeo borbu protiv Krona i titana, Geja mu je otkrila da će pobediti jedino ako oslobodi hekatonheire. Zevs je poslušao njen savet, bacio je titane u Tartar i uspostavio vladavinu olimpskih bogova. Po Gejinom savetu, Zevsu je podareno da kraljuje i vlada besmrtnicima. Priča se da je Geja, u čast Zevsovog i Herinog venčanja, stvorila vrt Hesperida i da je, po njenom savetu, otac bogova uzeo u sebe Metidu, kako bi sprečio da se rodi novi vladar sveta. Sa Tartarom, Geja je rodila čudovište Tifona, svoje najmlađe dete. Taj njen sin ugrozio je sve olimpske bogove i Zevs ga je savladao uz velike teškoće. U poslednjoj borbi Olimpljana za vlast, u gigantomahiji, Geja se borila na strani svoje dece protiv olimpskih bogova. Ona to nije učinila samo zato da bi osvetila titane i Tifona već se nadala da će giganti biti novi vladari sveta. Kad je Zevs čuo da Geja traži čudesnu biljku pomoću koje će giganti izvojevati pobedu, on je zabranio Suncu i Mesecu da sijaju, kako bi se pre nje dočepao te biljke, koja je zalečivala sve rane.

Kasnije je Geji pripisivano bezbroj dece; ona je smatrana majkom Egeona, Antaja, Atlanta, Baube, Dafne, Ehidne, Erehteja, Erihtonija, Eumolpa, Kekropa, Oriona, Pana, Pitona, Titija, Triptolema i dr. Geja je umešana i u sudbine pojedinih bogova i smrtnika; iz njenog krila nikao je čudesni cvet (stocveti narcis), koji je Koru razdvojio od majke. Ona je na Oriona poslala škorpiju, kako bi ga sprečila da uništi sve životinje na zemlji, a pričalo se da je naoružala titane u borbi protiv Dionisa.


geja slika


Mada je Geja poštovana u Grčkoj na više mesta, posebno u Delfima, Dodoni, Atini, Olimpiji, Arkadiji i Sparti, njen kult nije značajan i relativno je poznog datuma. Pesnici su je smatrali majkom ljudi i bogova, koja smrtnike ponovo vraća u svoje krilo da bi ih ojačala i osposobila za drugi život. Geji je dato značajno mesto u zakletvama, a kad su u velikoj opasnosti, ljudi traže od nje pomoć kao od svoje majke. Ona je smatrana i majkom snova i stoga je vezana za proricanja. Geju je vrlo rano potisla Demetra, a kasnije i Kibela, tako da je ostala kao bleda personifikacija Zemlje, koja zauzima sasvim beznačajno mesto u religiji. Njeni atributi su: rog izobilja, dijadema, cveće i plodovi.

Geja je često prikazivana u delima zanatske umetnosti. Na crnofiguralnim vazama iz VI veka stare ere njena velika glava podiže se iz zemlje, a na vazama iz V i IV veka stare ere ona je predstavljena sa malim Erihtonijem u rukama. Tek od helenističkog doba prikazivana je u monumentalnoj umetnosti, na primer na pergamskom žrtveniku, gde moli da bogovi poštede život njenom najmlađem sinu. Na sarkofazima je predstavljana u scenama otmice Kore ili stvaranja čoveka.


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987