Helena (Jelena Trojanska) – mitologija


Prelepa Zevsova kćerka, zbog koje je vođen Trojanski rat. Najstarije predanje ne pominje ime Helenine majke, već samo njenu braću Kastora i Polideuka, kao i supruga – spartanskog kralja Menelaja. Kasnije se pripovedalo da je Helena kćerka Zevsa i Tindarejeve supruge Lede. Zevs je pristupio Ledi iste noći kad i Tindarej, i to preobražen u labuda; sa ocem bogova Leda je začela Helenu i Polideuka, a sa Tindarejem – Kastora i Klitemnestru.

Poznato je i predanje po kojem je Helena Zevsova i Nemezina kćerka; da bi izbegla Zevsove zagrljaje, Nemeza je bežala preko mora i kopna i pri tom se preobražavala u različite životinje. Kad se pretvorila u gusku, otac bogova se, u vidu labuda, sjedino sa njom, i to u Ramnuntu, u Atici. Plod njihove ljubavi bilo je jaje, boje plavog zumbula, koje je jedan pastir našao i predao Ledi. Iz tog jajeta došla je na svet Helena, koju su Leda i Tindarej odnegovali kao svoje dete. Helena je rasla na Tindarejevom dvoru, a glas o njenoj izuzetnoj lepoti, koji se širio po celom grčkom svetu, dospeo je i do Atine, do Tezeja i njegovog prijatelja Piritoja. Mada još nije bila stasala za udaju, junaci su je ugrabili i sa njom pobegli u Atiku (slika ispod). Kako Atinjani nisu želeli da se zbog te otmice sukobljavaju sa Lakedemonjanima, Tezej je sklonio Helenu u atički gradić Afidnu i poverio je na čuvanje svojoj majci Etri. U Tezejevom odsustvu, Helenina braća – Dioskuri – upali su sa vojskom u Atiku i pustošili zemlju sve dok im Akadem ili Ehedem nije otkrio mesto gde je Tezej sklonio devojčicu. Kastor i Polideuk sravnili su tada Afidnu sa zemljom i, pošto su zarobili Etru, vratili su se sa sestrom u zavičaj. Pričalo se da je Helena u to vreme već nosila Tezejevo dete pod grudima; pri povratku u Spartu ona je u Argu rodila devojčicu Ifigeniju i, u znak zahvalnosti za lak porođaj, podigla je svetilište boginji Ejlejtiji. Helena je tek rođenu kćerku poverila svojoj sestri, Agamemnonovoj supruzi Klitemnestri.


helena slika


Posle izvesnog vremena kralj Tindarej je odlučio da uda svoju lepu kćerku. Prosioci sa bogatim darovima stizali su iz svih krajeva Grčke; sve su to bili ugledni prinčevi, tako da Tindarej nije mogao da se odluči kome će dati Heleninu ruku. Odisej je posavetovao kralja da prethodno zakune sve prosioce da će srećnog izabranika braniti od bilo kakve nesreće, a da Heleni prepusti izbor supruga. Tindarej je poslušao Odisejev savet; on je prineo na žrtvu konja, a zatim je pozvao sve junake da se ispred žrtvenika zakunu da će štititi budućeg Heleninog muža. Pošto su prosioci položili zakletvu, Tindarej je komade žrtvovane životinje zakopao na mestu koje se od tada naziva Konjski grob. Helena je odlučila da svoju ruku da Menelaju, koji je, posle Tindarejeve smrti, postao kralj Sparte.

Helena je Menelaju rodila kćerku Hermionu. Njihova sreća bila je kratkotrajna, jer boginja Afrodita nije bila naklonjena tom braku. Jednog dana pre Helenine udaje Tindarej je prinosio žrtve bogovima, ali je zaboravio na Afroditu. Da bi mu se osvetila, boginja je odlučila da njegove kćerke – Helena, Klitemnestra i Timandra – postanu preljubnice. Parisova presuda (u sporu između triju boginja – Here, Atene i Afrodite) donela je nesreću Menelajevom domu i svim Grcima. Afrodita je obećala Parisu najlepšu ženu, a pošto je to bila Menelajeva supruga Helena, mladi trojanski princ je, prema boginjinom savetu, došao u Spartu. Ne sluteći zlo, Menelaj je gostio došljaka devet dana, a zatim ga je ostavio sa svojom suprugom i otplovio na Krit da prisustvuje pogrebu svog dede Katreja. U Menelajevom odsustvu, Paris je bez teškoća zadobio ljubav njegove lepe supruge i ona je, sa muževljevim blagom i svojom robinjom, Tezejevom majkom Etrom, napustila dom i maloletnu kćerku Hermionu. Ljubavnici su se sjedinili na ostrvu Kranaji, a zatim je Parisova lađa, posle dužeg lutanja i zadržavanja u Sidonu, doplovila do Troje. Trojanci su raširenih ruku dočekali Parisa i Helenu; svi su bili očarani lepom došljakinjom, pa čak i kralj Prijam. Menelaj i Odisej su kasnije stigli u Troju i zahtevali da im vrate Helenu, a kad su Trojanci odbili da to učine, otpočeo je Trojanski rat.

Helena je za sve vreme rata živela u Troji kao zakonita Parisova supruga, ali joj je boginja Irida stalno ulivala čežnju za zavičajem, roditeljima i muževljevim domom. U poslednjoj godini rata, kad je Odisej ušao u grad preobučen u prosjaka, Helena ga je prepoznala, ali ga nije odala. Posle Parisove smrti, ona se preudala za Prijamovog sina Dejfoba. Helena je ubrzo izneverila poverenje Trojanaca i ljubav novog supruga. One noći kad je Troja popaljena i razorena, ona je zapaljenim buktinjama dala ugovoren znak grčkoj floti, a zatim je sklonila Dejfobovo oružje i omogućila Menelaju da ga ubije. Menelaj je odustao od čvrste namere da se osveti nevernoj supruzi kad je pred sobom ponovo ugledao lepi Helenin lik; njena ljupkost savladala je njegov gnev, i osvetnički mač ispao je iz Menelajevih ruku (slika ispod). Tada je grčka vojska odlučila da kamenuje Helenu, vinovnika svih njihovih patnji i smrti brojnih junaka. Njena lepota je opet odnela pobedu i osvetnici su odustali od svoje namere.


helena slika1


Menelajev i Helenin povratak u domovinu bio je mukotrpan i trajao je osam godina. Njihov brod je dugo lutao istočnim Mediteranom i bura ga je najzad bacila na obale Egipta. Uz Ejdotejinu i Protejevu pomoć, Menelaj i Helena su, sa bogatim darovima, napustili Egipat i, zahvaljujući povoljnim vetrovima, stigli u Spartu, gde su do smrti živeli u ljubavi i slozi. Kasnije se pripovedalo da Helena nikada nije stigla u Spartu. Menelajeve lađe, prepune zlata, pristale su na obale Argolide istog dana kad se Orest osvetio Agamemnonovim ubicama – majci Klitemnestri i njenom ljubavniku Egistu. Menelaj je poslao Helenu da noću ode na Agamemnonov dvor i da izvidi šta se sve dogodilo u njihovom odsustvu. Kad je Orest ugledao Helenu u trojanskoj odeći kako, po tuđinskim običajima, sedi okružena sluškinjama, on je shvatio da je ona vinovnik i njegove nesreće; sa isukanim mačem poleteo je na nju, ali je u istom trenutku, po Zevsovom nalogu, Apolon obavio Helenu oblakom i odneo je na Olimp, gde je postala besmrtna.

Na Rodosu se pričalo da je Menelaj ostavio za sobom dva nezakonita sina, Nikostrata i Megapenta, koji su proterali Helenu iz Sparte. Ona je pobegla na Rodos svojoj prijateljici i zemljakinji Poliksi, čiji je muž poginuo u Trojanskom ratu. Polikso je prijateljski dočekala lepu Ledinu kćerku, ali je potajno smislila da joj se osveti zbog muževljeve smrti. Dok se Helena kupala, Polikso je svoje služavke preobukla u Erinije i poslala ih da je prestrave. Kad je ugledala strašne prikaze, Helena je poludela od straha, a sluškinje su je zatim obesile o drvo.

Helena je posle smrti dospela na ostrvo Leuku, gde je postala Ahilova supruga. Najvećem grčkom junaku rodila je sina Euforiona, Zevsovog ljubimca. Neki pripovedaju da su se Ahil i Helena sreli još za života; posle iskrcavanja na trojansko tlo, Ahil je poželeo da vidi ženu koja je prouzrokovala taj strašni rat. Afrodita i Tetida su odmah ispunile njegovu želju. Pri tom susretu, za koji neki pričaju da se dogodio u snu, začela se i ljubav između Ahila i Helene.

Poznato je i predanje prema kojem Helena nije okaljala čast Menelaju i Grcima. Kad je Paris odveo Helenu iz Sparte, bura je bacila njegovu lađu do obala Egipta. Egipatski kralj Protej srdačno je primio došljake, ali kad je otkrio zločin koji je Paris počinio u Menelajevom domu, on ga je proterao, a Helenu i njeno blago zadržao i čuvao do Menelajevog dolaska. Drugi pripovedaju da je boginja Hera, iz mržnje prema Parisu, načinila utvaru sazdanu od vazduha (ejdolon), kojom se trojanski princ oženio, dok je Hermes, po Zevsovom nalogu, pravu Helenu preneo u Egipat i predao je na čuvanje kralju Proteju. Helena je bila bezbedna sve dok je Protej bio živ. Posle njegove smrti, dok su se Grci i Trojanci borili oko varljivog lika koji je načinila Hera, Helenu je svojom ljubavlju proganjao Protejev sin Teoklimen. Posle razaranja Troje, Menelaj je sa ejdolonom stigao u Egipat i tu se susreo sa pravom Helenom. Kad su se supružnici prepoznali, varljivi lik je nestao, a Menelaj i Helena, uz pomoć Dioskura, vratili su se u Spartu.

U predanju se pominje pet Heleninih supruga: Tezej, Menelaj, Paris, Dejfob i Ahil. U najstarijem predanju govori se samo o Menelajevoj i Heleninoj kćerki Hermioni, ali se kasnije pripovedalo da je Helena svim svojim muževima, izuzev Dejfobu, izrodila decu. Tezeju je rodila kćerku Ifigeniju, a Parisu – sinove Bunika, Korita, Agana i Ideja, kao i kćerku Helenu. Najzad, po povratku iz Troje, ona je Menelaju rodila sina Nikostrata, dok je Ahilu, na Ostrvima blaženih, podarila sina Euforiona.

Helena je na Peloponezu (Terapna, Sparta) i na ostrvu Rodosu poštovana kao božanstvo. U Terapni je pokazivan njen i Menelajev grob, a tu se nalazilo i Helenino svetilište. Pominje se i njeno svetilište u Sparti, kao i kult koji je uživala na Rodosu. Helena je verovatno staro minojsko božanstvo vegetacije, srodno Arijadni; u kultu je povezana sa Menelajem i Dioskurima.

Lik najlepše žene na svetu zaokupljao je maštu svih umetnika. Pesnik Stesihor (oko 600. godine stare ere) opevao je Helenu kao lepu ali nevernu ženu. Pripoveda se da je pesnik zbog tih kletvi izgubio vid; tek kad je novom pesmom porekao prethodnu i izjavio: „Nije istina što sam pevao, ti nisi pošla na brodovima lepih vesala niti si došla u trojansku tvrđavu”, Stesihor je opet progledao. Ta čedna junakinja glavna je ličnost Euripidove tragedije Helena. Na osnovu sačuvanih fragmenata može se zaključiti da je Sofokle napisao jednu tragediju i satirsku igru o Heleni. U grčkoj zanatskoj umetnosti, na slikanim vazama i ogledalima, često je prikazana Helena sa Parisom i njen susret sa Menelajem posle osvajanja Troje.


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987