Nemeza – mitologija


Najpre apstraktni pojam koji označava dodeljivanje onoga što nekome pripada, a kasnije personifikacija pravedne srdžbe protiv svega što remeti red i ravnotežu u prirodi. Nemeza je kćerka Noći (Nikte) i prisutna je na svim mestima gde se krši Pravda (Temida). Nemezu prati Stid (Aidos), a kad se ljudski rod bude sasvim iskvario, te dve boginje napustiće zemlju i vratiće se na Olimp među bogove.

Nemeza je stroga i devičanska boginja. Zevs je želeo da zadobije njenu ljubav, ali je ona od njega bežala preko kopna i mora, preobražavajući se pri tom u razne životinje. U moru se pretvorila u ribu, ali je Zevs uspeo da uzburka vodu jureći je na kraj sveta, do Okeana. Na kopnu se Nemeza preobrazila u gusku, a Zevs ju je tada, u vidu labuda, sustigao i sjedino se sa njom. Neki kažu da je Zevs, pošto se preobrazio u labuda, nagovorio Afroditu da ga goni u vidu orla; sažaljiva Nemeza je prihvatila progonjenu pticu ali, kad je boginja zaspala, Zevs je iskoristio taj trenutak da se sa njom sjedini. Iz te veze nastalo je divno plavo jaje, koje je Nemeza ostavila u močvari. Tog jajeta domogla se Tindarejeva supruga Leda i iz njega je rođena lepa Helena.

Većina Nemezinih dela povezana je sa odmazdom, neizbežnom kaznom za ljudsku drskost. Kao boginja koja kažnjava taštinu i oholost, ona se pominje u mitovima o smrtnicima koji su se uzoholili zbog svoje lepote, bogatstva ili snage i usudili se da se suprotstave i bogovima. Kad se Erisihton usprotivio Demetri, Nemeza je odmah zapisala njegove reči i drznika je brzo sustigla kazna. Na molbu prezrene Eho, Nemeza je navela Narcisa da se zaljubi u sopstveni lik, a i Anaksaretu je kaznila zbog oholosti. Nemeza opominje ljude na umerenost i budno prati sve što se dešava. Ona je uvek u blizini prestupnika i uporno ih sledi, a njena osveta je brza. Može naglo da izmeni ljudsku sudbinu, da srećnika unesreći i da zlo pretvori u najveće dobro. Čovek koga zadesi preterana sreća treba da je odobrovolji žrtvama, jer ako to ne učini, može da doživi sudbinu Kreza, poslednjeg lidijskog kralja, koji je od najbogatijeg i najmoćnijeg čoveka za tren postao najveći nesrećnik.


nemeza slika


Nemeza je bila posebno poštovana u oblastima koje su naseljavali Jonci. Dva najpoznatija središta njenog kulta nalazila su se u Smirni i u Atici, u Ramnuntu. U Smirni su poštovane dve Nemeze, kćerke Noći. Nemeza iz Ramnunta smatrana je Okeanovom kćerkom. Čuvena kultna statua u Ramnuntu bila je izrađena od bloka parskog mermera, koji su Persijanci, sigurni u svoju pobedu nad Grcima, doneli da od njega načine pobednički spomenik.

Nemeza je božantsvo srodno Mojrama, posebno Lahesi, i blisko Erinijama. Kasnije, u helenističko-rimskoj epohi, ona je pod uticajem religioznog sinkretizma postala univerzalno božanstvo srodno Kibeli, Adrasteji i Izidi. U njoj se objedinjuju funkcije Dike i Tihe. Posebno je poštovana kao boginja agona, koja bdi nad pravilima igre i obezbeđuje ili uskraćuje pobedu. Stoga su njene statue često postavljane u gimnazijama, amfiteatrima i hipodromima. Posebno su je poštovali vojnici, oslobođenici i robovi.

Kratin je oko 429. godine stare ere napisao komediju Nemeza, u kojoj je obradio njenu ljubav sa Zevsom, aludirajući na Perikla i Aspasiju. Himnu Nemezi ispevao je starogrčki lirski pesnik Mesomed (prva polovina II veka). U likovnoj umetnosti Nemeza je retko predstavljana. Najčuvenija je bila njena kultna statua u Ramnuntu, delo Fidijinog učenika Agorakrita sa Para, koji je prikazao boginju sa granom jabuke i zdelom u rukama. Poznato je nekoliko reljefnih predstava na kojima je boginja okarakterisana raznim atributima (terazije, točak, mač, bič, luk i strela, uzde).


Literatura:
• Dragoslav Srejović – Aleksandrina Cermanović-Kuzmanović, Rečnik grčke i rimske mitologije, drugo izdanje, Beograd: Srpska književna zadruga, 1987