Da li je panda medved?


Kada medved nije medved? Možda kada je panda. Naučnici se ne slažu oko toga kojoj vrsti životinja pripada panda. Problem je u tome što postoje dve veoma različite vrste tih životinja. Crno-bela panda, koja je svima dobro poznata, zove se džinovska panda. Džinovske pande imaju glomazna tela teška preko 90 kilograma i izgledaju kao veoma umiljate mede. Ali druga, manje poznata, mala panda (duga jedva šezdesetak centimetara), ima krzno boje rđe i dugačak čupavi rep. Ta životinja, koja se zove crvena panda, počev od oblika i veličine tela pa do repa sa svetlim i tamnim prstenovima, više liči na rakuna nego na medveda.

Pošto su proučili oba ta stvorenja, naučnici su zaključili da je mala crvena životinja u bliskom srodstvu sa velikom crno-belom. Tela su im slično građena, a imaju i sličan način ishrane i života. Zbog tih sličnosti i jedna i druga životinja se zovu panda. Ali odavde se mišljenja razilaze. Pojedini naučnici kažu da je džinovska panda svakako vrsta medveda. Neki misle da je crvena panda u stvari rakun. A ima i onih koji smatraju da obe vrste pripadaju posebnoj familiji pandi. Naučnike naročito zbunjuje džinovska panda. Umesto da galopira kao pravi medved, ona kaska. Umesto da urla, ona bleji poput ovce. Za razliku od drugih medveda, ne pada u zimski san i ne voli meso. Međutim, proučavajući i poredeći krvna zrnca i druge ćelije džinovskih pandi i običnih medveda, naučnici su zaključili da pande zaista jesu medvedi koji su se prilagodili životu u planinama Kine, Nepala i Tibeta. Oni misle da medvedi, rakuni i crvene pande imaju zajedničkog pretka, životinju koja je živela pre dvadeset miliona do četrdeset miliona godina. To objašnjava njihove slične osobine. Ali rakuni i crvene pande evoluirali su u jednom pravcu, a medvedi, uključujući i džinovsku pandu, u drugom.

Džinovske pande žive u gustim planinskim šumama, na visinima od 1500 do 3000 metara, gde brste bambus koji raste na malim izdvojenim površinama oko drveća. One mnogo jedu – svakog dana progutaju oko 14 kilograma bambusovog lišća i peteljki i oko 40 kilograma mladih izdanaka. I crvene pande žive u Aziji, ali ne na tako velikim visinama. One žive u podnožju Himalaja. Slično džinovskim pandama, takođe se hrane izdancima bambusa, ali jedu i voće, orahe, a ponekad i male životinje.

Džinovske pande rađaju po jedno mladunče. Poput mladunaca drugih pravih medveda, i pandini mladunci su neverovatno mali. Novorođene pande su slepe i goluždrave, a težina im je svega oko 140 grama. Svaku od tih sitnih pandi čeka težak zadatak – za dve do tri godine mora da uveća svoju težinu gotovo sedamsto puta. Mladunci pande su toliko mali zato što se pre rođenja razvijaju na sasvim poseban način. Naime, oplođena jajna ćelija nekoliko meseci slobodno pliva u materici ženke pande umesto da se, kao kod drugih sisara, pričvrsti za zid materice i brzo raste. To se verovatno dešava ne bi li se obezbedilo da broj novorođenih pandi otprilike odgovara količini raspoložive hrane. Ako ženka u trudnoći ne može da pronađe dovoljno hrane, može se desiti da se embrion nikad ne pričvrsti i ne razvije se. Ali ako je sve u redu, embrion će se pred kraj četvoromesečne (ili šestomesečne) trudnoće pande čvrsto uhvatiti za zid materice. Posle toga neće mu ostati mnogo vremena da se razvije i dobije na težini pre nego što iskoči u svet. Ali pošto dođe na svet, mladunče pande raste neverovatnom brzinom. Kad napuni godinu dana, džinovska panda ima oko 35 kilograma.


Literatura:
• Keti Volard, A zašto?, Beograd: Laguna, 2006