Zašto je plamen najčešće narandžast?


Plamen može imati bilo koju boju. Kad gori drvo u kaminu, to je igra žutih, narandžastih, crvenih, belih i plavih plamenova. Boja plamena zavisi od materijala koji gori i od temperature sagorevanja. Na primer, kod plamena sveće. Dok fitilj sagoreva u istopljenom vosku, u plamenu treperi nekoliko boja. Vatri je neophodan kiseonik. Kad sveća gori, donji unutrašnji deo plamena ne dobija mnogo kiseonika i zato je tamniji. Međutim, spoljni deo i vrh plamena dobijaju mnogo kiseonika pa je tu plamen blistav. Dok fitilj sagoreva, a vosak se topi, sitni komadići ugljenika (delići potpuno sagorele sveće) lete u vazduh. Ti sitni komadići ugljenika toliko su vrući da zrače svetlost. Njihova temperatura je preko 1370 °C, tako da umesto crvene svetlosti zrače žutu. Zato je plamen sveće uglavnom žut. U blizini upaljenog fitilja, plamen je plav. To je zato što je tu gde se, zapravo, sve dešava još vrelije.

U kaminu ili logorskoj vatri može se videti još više boja. Drvo sagoreva na nižoj temperaturi nego sveća. Zato obično ima više narandžaste nego žute boje. Međutim, neke čestice ugljenika u vatri veoma su vruće, pa dodaju žutu boju. Kasnije, kad se ohlade, mogu se videti kao crna čađ u dimnjaku. Druge boje u vatri potiču od različitih hemijskih elemenata u zapaljenom drvetu. Na primer, u vatri može biti natrijuma (ulazi u sastav soli), koji kad se zagreje zrači jasnu žutu svetlost. U vatri može biti i minerala kalcijuma, koji kad se zagreje zrači tamnocrvenu svetlost. Ako ima fosfora (i to je mineral), on će zračiti zelenkastu svetlost. Svi ti elementi mogu se nalaziti u drvetu ili drugim materijalima koji se ubacuju u vatru. Konačno, mešavina svih tih boja u vatri može da stvori belu boju, baš kao što spektar sjedinjenih duginih boja čini belu sunčevu svetlost.

Zanimljivost: boje vatrometa potiču od minerala i metala kao što su kalcijum, natrijum i bakar, zagrejanih do visoke temperature.


Literatura:
• Keti Volard, A zašto?, Beograd: Laguna, 2006