Kako nastaje grad?


Grad, koji za vreme nepogode uz strašnu buku rešeta metalne oluke na krovovima, može da izazove pravu katastrofu. Može da izbuši rupe na krilima aviona, satre žitna polja, ubije konje, krave i druge životinje. Grad može veoma brzo da padne u velikim količinama i pokrije tlo kao sneg, a bujice kišnice mogu ga skupiti u gomile visoke i do dva metra. Kad je grad sitan, njegove kuglice su najčešće okrugle i odskaču od tla kao klikeri. Ali grad može imati i čudne nepravilne oblike. Različite oblike stvara vazduh koji visoko u oblacima struji preko ledenih kontura svake kuglice grada. Jedan od najvećih komada leda koji je ikada pronađen pao je u blizini Kofivila u Kanzasu, SAD, septembra 1970. godine. Imao je obim oko 43 cm i masu od gotovo 0,8 kg. Veliki komadi leda štrčali su sa njegove površine pod neverovatnim uglovima.

Letnje oluje su prave fabrike ledenih kuglica. Jake vazdušne struje nose gore-dole po olujnom oblaku prašinu, pesak i druge sitne čestice. Ledena kuglica se obrazuje kad se oko neke od tih čestica nakupi led. Dok je vetar baca gore-dole po oblaku, kuglica se povećava skupljajući sve više leda. Ako prepolovimo kuglicu, naći ćemo dokaz da je tako putovala kroz oblak. Na preseku se vide prstenovi slični godovima na panju posečenog drveta – smenjuju se providni i mlečnobeli slojevi. Kad se led na kuglici smrzava brzo, na veoma niskim temperaturama, u njemu ostaju zarobljene snežne pahulje i mehurići vazduha. Zato je taj led mlečnobeo. Ali na višim temperaturama, kad se led sporije smrzava oko kuglice, pahulje imaju dovoljno vremena da se otope, a vazduh da se oslobodi. Zato je led koji tako nastane providan. Ti slojevi ukazuju na postojanje oblasti različitih temperatura u oblaku kroz koji je putovala ledena kuglica.

Krećući se gore-dole ledena kuglica poraste i oteža. Zato su za nastanak zaista velikih komada leda potrebni veoma jaki vetrovi. Na primer, da bi zadržala u oblaku ledenu kuglicu grada prečnika 10 cm, vazdušna struja u olujnom gradonosnom oblaku mora se kretati naviše brzinom od 290 km/h. Te moćne vazdušne struje nose ledene kuglice sve dok ne postanu preteške, a onda iz oblaka padne grad. Pošto ledene kuglice rastu samo ako se poduže kreću kroz oblak, što je olujni oblak viši, to je veća verovatnoća da će se grad obrazovati u njemu. Ako je oblak visok oko 13 km, verovatnoća da on prospe grad iznosi 50%. Verovatnoća nastanka grada u olujnom oblaku visokom oko 14,8 km iznosi 75%. Ali ako je oblak visok 17,5 km, grad je gotovo neminovan.


Literatura:
• Keti Volard, A zašto?, Beograd: Laguna, 2006