Kako su nastali sisari?


Sisari, kojima pripadaju i ljudi, pojavili su se na Zemlji kasno, pre otprilike 216 miliona godina, što je gotovo 100 miliona godina posle prvih gmizavaca. Prema tome, gmizavci su gotovo milion vekova lutali zemljom bez ikakve konkurencije. Dinosauri su bili najveći gmizavci kad su se pojavili sisari. I gmizavci i sisari su kičmenjaci – imaju kičmu. Gmizavci su obično hladnokrvni – njihova telesna temperatura menja se sa promenom temperature vazduha. Sisari su toplokrvni – temperatura njihove krvi uvek je ista. Međutim, možda su i dinosauri bili toplokrvni, to niko ne zna zasigurno.

Po čemu se sisari razlikuju od ostalih životinja? Odgovor je u reči „sisar”. U sisama, tj. mlečnim žlezdama, stvara se mleko za bebe sisara. Gmizavci nemaju mlečne žlezde. Postoje i druge razlike. Sisari su obično potpuno ili delimično obrasli krznom (npr. psi, mačke, miševi, gorile, koji su svi sisari, nasuprot aligatorima, kameleonima, zvečarkama, koji su gmizavci). Sisari obično rađaju žive mladunce – ne polažu jaja. Međutim, postoji izuzetak. Australijski kljunar, koji živi uz potoke Tasmanije i Australije, ima prste spojene kožicom, krzno, polaže jaja – i smatra se sisarom. Australijski kljunar je dobar primer mogućeg razvoja sisara. On ima krzno, ali polaže jaja, spajajući odliku sisara sa odlikom gmizavca. Pojedini naučnici misle da su pre pojave pravih sisara postojale takve životinjice koje, poput australijskog kljunara, ostavljaju utisak „nedovršenosti” – oni zapravo nisu gmizavci, ali nisu ni sisari.

Prvi pravi sisari, koji su se pojavili pre 216 miliona godina, izgledali su kao sićušne rovčice. Jeli su insekte i biljke i verovatno uglavnom provodili vreme na drveću. Krzno i druge bitne odlike sisara razvijale su se milionima godina. Evolucija je zasnovana na slučajnim promenama i prirodnom odabiranju. Životinje rođene sa krznom mogu da odrastu i dobiju mladunce sa krznom. Kroz mnoga pokolenja to krzno može se pokazati kao prednost, jer čuva telesnu toplotu i pomaže toplokrvnim sisarima da zadrže stalnu temperaturu u hladnoj klimi. Životinje sa krznom mogle su da traže hranu na hladnim kao i na toplim mestima, imajući prednost nad životinjama koje su mogle opstati samo tamo gde je toplo. Na kraju su se razvile životinje sa svim potrebnim karakteristikama za sisare. Pošto su izumrli dinosauri, sisari su se raširili na sve strane. Tokom miliona godina razvili su se u mnogo familija – mačaka, kitova, ljudi.

Zanimljivost: životinje koje se nisu mogle svrstati ni u gmizavce ni u sisare opstajale su milionima godina. Među njima su bile terapside, koje se svrstavaju u gmizavce, ali su imale zube kao psi. Možda su imale i krzno, verovatno su bile toplokrvne, a polagale su jaja kao australijski kljunar.


Literatura:
• Keti Volard, A zašto?, Beograd: Laguna, 2006