Zašto se bumerang vraća kad ga bacimo?


Predstava koju većina ljudi ima o bumerangu potiče iz filmova: junak baca bumerang, on juri kroz vazduh, obara negativca i poslušno se vraća. Nešto, međutim, nije u redu sa tom slikom. Ako bumerang u nešto udari, neće se vratiti nego će se odbiti i pasti na zemlju – kao običan štap. U stvari, bumerang i jeste neka vrsta štapa za bacanje. Štapovi za bacanje postoje već više od deset hiljada godina. Arheolozi su ih našli u prastarim egipatskim grobnicama. Hopi Indijanci iz Arizone, SAD, upotrebljavali su ih za lov na zečeve. Ali, za razliku od bumeranga, obični štapovi za bacanje se ne vraćaju. Jedini štap za bacanje koji se vraća potiče iz Australije. Australijski urođenici su za lov upotrebljavali bumerange koji se ne vraćaju. Ali su izumeli i bumerang koji se vraća onome ko ga baci. Pretpostavlja se da su urođenici bumerang koji se vraća prvobitno upotrebljavali za uterivanje vodenih ptica u mreže. Prema drugoj pretpostavci, bumerang koji se vraća nastao je kao prefinjena igračka.

Bumerang u obliku banane, koji je svima dobro poznat, može imati dimenzije od 40 cm do 90 cm. Danas se obično pravi od šperploče, a može biti težak oko sto grama. Međutim, bumerang ne mora imati oblik banane da bi se vraćao. Može biti i u obliku zvezde, indijanskog tomahavka ili velikog latiničkog slova H. Postoje dva osnovna razloga zbog kojih se bumerang vraća kad se baci: oblik krakova i način na koji se bumerang baca. Zamislimo da su dva kraka bumeranga u stvari njegova krila. Kao i kod avionskih krila, donja strana krakova bumeranga je ravna, a gornja zakrivljena. Zato ga vazduh, strujeći oko njega, podiže. Ali krakovi bumeranga se međusobno razlikuju. Zakrivljeni kraj jednog kraka uperen je suprotno od smera kretanja vazduha koji struji oko bumeranga. Vrh drugog kraka uperen je u smeru u kojem se kreće vazduh. To je kao kad bi na avionu jedno krilo bilo okrenuto naopako. Avion tako čudne konstrukcije s teškom mukom bi održavao pravac. Isto važi i za bumerang.

Način na koji se baca bumerang takođe mu pomaže da se kreće u velikom krugu. Bumerang se drži uspravno, a ne vodoravno, kao frizbi. Ako je u desnoj ruci, ravna strana treba da bude sa desne strane i obrnuto. Baca se trzajem ručnog zgloba. Od bacača se udaljava brzinom od oko 100 km/h, obrćući se u vertikalnoj ravni približno deset puta u sekundi. Dok se diže u nebo, bumerang bačen desnom rukom počeće da se naginje udesno. Skretanje nadesno je posledica načina strujanja vazduha oko krakova koji se obrću. Bumerang se kreće unapred, ali ga svaki obrtaj kraka malo usporava. Zato na bumerang odozgo deluje pritisak i, malo-pomalo, bumerang postepeno skreće ulevo. Dok se kreće po velikom krugu on „leže”, sve dok ne počne da podseća na elisu helikoptera u pokretu, a zatim se spušta ispred bacača.


Literatura:
• Keti Volard, A zašto?, Beograd: Laguna, 2006