Kako radi frižider?


Gotovo svi uređaji, od miksera do televizora, brzo se zagreju kad su uključeni u struju. Frižideri se, međutim, hlade. Da bi izveli svoju čaroliju rashlađivanja, frižideri koriste tečnosti koje se obično pretvaraju u gas na veoma niskim temperaturama. Većina kućnih frižidera kao hemikalije za hlađenje koristi hlorofluorougljenike (freone). U frižider je ugrađen lavirint hermetički zatvorenih međusobno povezanih cevi, kroz koje neprestano kruži freon. Freon prelazi iz tečnog stanja u gas i obrnuto, ali nikada ne iscuri. Toplota hrane, koja zagreva vazduh unutar frižidera, zrači se kroz njegove unutrašnje zidove i prodire u cevi koje sadrže freon. Dok tečni freon upija toplotu hrane, njegova temperatura raste i on se pretvara u gas. U međuvremenu, temperatura hrane pada. Na dnu frižidera, električni motor usisava gas u pumpu koja se zove kompresor. Tu se gas sažima, pri čemu se zagreva. Zagrejani gas se zatim istiskuje u tanke cevi u zadnjem delu frižidera (te vijugave cevi nalaze se iza frižidera i mogu se videti). Sa tih cevi, vrućih od gasa, zrači toplota koja se prostire kroz vazduh u kuhinji. Zbog toga je vazduh iza frižidera neobično topao (toplota koja se oseća pretočena je iz hrane koja se unutra čuva). Pošto izgubi toplotu, gas, još pod visokim pritiskom zidova tankih cevi u kojima se nalazi, ponovo prelazi u tečno stanje. Tečni freon se kroz tanku cev istiskuje nazad u šire cevi u zidovima frižidera, gde ga toplota hrane ponovo pretvara u gas. Zatim se vraća u kompresor na još jedno temeljito sabijanje. I to se neprestano ponavlja, satima i danima.

Mnogo ljudi imalo je udela u pronalaženju modernih frižidera. Godine 1834. američki pronalazač Džejkob Perkins zaštitio je patent za rashlađivanje pomoću tečnosti u zatvorenom ciklusu. Godine 1844. američki lekar Džo Gori konstruisao je frižider sa sabijenim vazduhom, koji se ubrzo počeo koristiti u jednoj bolnici na Floridi. Džejms Harison iz Australije konstruisao je 1851. frižider koji se rashlađuje etrom i ugradio ga je u jednu pivaru. Prvi kućni frižider napravio je nemački inženjer Karl fon Linde oko 1875. godine, a kao rashladno sredstvo upotrebio je amonijak. Više od 100 godina kasnije, frižideri su se pravili u svim oblicima i veličinama, od malih kocki za upotrebu u studentskim domovima, preko velikih dvostrukih sa automatskim zatvaračima, do industrijskih frižidera velikih kao kuća.


Literatura:
• Keti Volard, A zašto? Planeta Zemlja, Beograd: Laguna, 2008