Odakle dolaze tornada?


Iako su mala, tornada su najjače oluje u prirodi. Sjure se iz oblaka, pa okrećući se i uvijajući se, naprave pustoš – razaraju kuće, bacaju automobile, čupaju drveće iz korena. Kažu da je zvuk tornada koji se približava sličan grmljavini koju stvara ogroman teretni voz. Sa prosečno 700 tornada godišnje, SAD se nalaze na prvom mestu po učestalosti tornada. U nekim američkim saveznim državama ima više, a u nekim manje tornada. Od 1953. do 1980. godine Aljaska je imala samo jedan tornado, dok ih je u Kanzasu bilo više od 1200. Amerika ima najviše tornada zbog svog geografskog položaja. Naime, zapadni vetrovi moraju da prelaze preko visokih Stenovitih planina, dok ih sa druge strane dočekuju niski topli vlažni vetrovi iz Meksičkog zaliva. Te vazdušne mase sudaraju se iznad središnjeg dela Amerike i tako se rađaju silovite oluje, uključujući i tornada. Australija, koja se nalazi na drugom mestu po učestalosti tornada, ima svega petnaest tornada godišnje.

Za nastanak tornada potrebni su velika oluja, vetrovi koji duvaju u suprotnim smerovima i jaka vazdušna struja usmerena naviše. Ako se velika oluja pogleda odozgo, može se videti kako se vrhovi oblaka nadimaju, a zatim spuštaju, pod uticajem naleta jakih vazdušnih struja usmerenih naviše. Ponekad, kad vazduh u uzlaznoj struji počne da se vrti pod uticajem suprotno usmerenih vetrova, nastaje tornado. Taj stub vazduha koji se podiže i vrti zove se mezociklon. Takva masa uskovitlanog vazduha i oblaka naziva se vrtlog. Što se više vazduha uvlači u obrtni deo vrtloga, to je pritisak u njegovom središtu niži. Ne zna se koliko nisko taj pritisak može da padne, ali, prema nekim procenama, on može biti dva puta manji od normalnog vazdušnog pritiska. Neki mezocikloni se skupljaju, a pri tome se pojačavaju i vrte sve brže. Sa padom pritiska u središtu, uskovitlana vazdušna masa dobija dobro poznat levkasti oblik tornada. Vazduh koji se uvlači u levak dobija ubrzanje naviše i povećava obim uskovitlanog stuba.

Tornado može imati oblik kupe, ili debelog stuba, ili izdužene savitljive cevi. I boje tornada mogu biti različite. U početku, kad se levkasti oblak spusti s neba, on može biti prljavobeo ili siv. Međutim, kad se sa tla podigne prašina, često postane smeđ ili crven kao glina. Brzina vetra u tornadu može dostići 960 km/h. Komadi drveta i metala pokupljeni sa tla jure istom brzinom i postaju smrtonosno oružje. A zbog izuzetno niskog pritiska u središtu tornada, male zatvorene zgrade mogu da eksplodiraju kad on pređe preko njih.


Literatura:
• Keti Volard, A zašto?, Beograd: Laguna, 2006