Piše se besadržajan.
U toj reči izvršene su dve glasovne promene. Prvo je jednačenjem suglasnika po zvučnosti od bezsadržajan dobijeno bessadržajan (zvučno z ispred bezvučnog s prelazi u svoj bezvučni parnjak s). Zatim je došlo do gubljenja suglasnika s (dva ista suglasnika se po pravilu svode na jedan), čime je dobijeno besadržajan.