kod kuće ili kući


Pravilno je i jedno i drugo, svako u svom značenju.

Uz glagole mirovanja upotrebljava se genitiv: biću kod kuće, često je kod kuće, najlepše mi je kod kuće, nije kod kuće i sl.
Oblik kući je dativ, ali ujedno i ostatak starog lokativa, i time se može objasniti njegova (pogrešna) upotreba u sklopovima kao bolje sedi kući, kući sam, nisam bio kući i sl. Takva upotreba ne spada u standardni (književni) jezik (treba bolje sedi kod kuće, kod kuće sam, nisam bio kod kuće i sl.). Kući se upotrebljava za oznaku cilja kretanja: dođi kući, idemo kući, otišla je kući, vraćajući se kući i sl.