Adamova jabučica – zašto se kaže


Adamova jabučica, po rečničkim određenjima, označava „spoljašnje ispupčenje štitaste hrskavice grkljana (naročito izražene u muškaraca)”, odnosno „izbočenu hrskavicu u grlu na ulazu u dušnik”. Latinski naziv joj je pomum Adami, što doslovno znači „Adamova jabuka”. Taj oblik – jabuka, umesto deminutiva jabučica, i kod nas se često upotrebljava, pa se govori i Adamova jabuka i Adamova jabučica.

Zašto je jabuka ili jabučica, koja nam poigrava pod grlom (pri gutanju ili kakvom uzbuđenju), povezana upravo sa imenom praoca Adama? Odgovor na to pitanje može se naći u biblijskoj priči o životu prvih ljudi na zemlji – Adama i Eve.

Kad je stvorio Adama „od praha zemaljskoga” i udahnuo mu život, Bog, prema kazivanju u Starom zavetu, „nasadi vrt u Edenu na istoku; i ondje namjesti čovjeka kojega stvori. I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta, lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla.”

Tako je, prema Bibliji, nastao edenski vrt (zemaljski raj) da bi Adam u njemu večno uživao, uz samo jedno ograničenje, tj. zabranu koju mu je Bog izrekao:

„I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu;
Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš.“

Adam se držao te zapovesti sve dok ga Eva nije nagovorila da prekrši božansku zabranu. Taj događaj se u Starom zavetu opisuje ovako:

„Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri poljske koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakoga drveta u vrtu?
A žena reče zmiji: mi jedemo roda sa svakoga drveta u vrtu;
Samo roda s onoga drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.
A zmija reče ženi: nećete vi umrijeti;
Nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo.
I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužu svojemu, te i on okusi.”

Adamu je, po raširenom verovanju u narodu, kad je shvatio kakav je greh učinio i koliko će ga nevolja zbog toga u budućnosti snaći, zastao komad jabuke u grlu, pa je tako nastalo ispupčenje na grlu, kojim su i danas obeleženi svi Adamovi potomci, tj. muškarci.

Eto kako je iz jedne biblijske priče i narodne mašte ponikao ustaljeni izraz (i anatomski termin) Adamova jabučica (ili jabuka).


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010