Kom opanci, kom obojci – zašto se kaže


Da bi se razumeo taj frazem, potrebno je, pre svega, znati šta su to opanci, a šta obojci. Za opanke uglavnom svi znaju: to je ona laka gumena seljačka obuća što se kaišima ili oputom uz noge priteže, pa se zato i kaže, kad se na put kreće, da treba „pritegnuti opanke”. Posebno su poznati srbijanski opanci, takozvani šiljkani. Za obojke, međutim, retko ko zna, posebno mlađi svet, jer obojci se kod nas odavno već ne nose. To su bili uvijači za noge što su se nosili umesto čarapa: obični komadi tkanine u koje su se uvijala stopala da ih opanci ne bi nažuljali. Obojcima su nazivani i ulošci od sukna koji su se podlagali u opanke, a kasnije i u cipele. Kad se to zna, postavlja se pitanje šta znači i kako je nastao frazem kom opanci, kom obojci.

Što se samog značenja tiče, ono je, barem onima koji upotrebljavaju taj izraz, sasvim jasno. Izraz kom opanci, kom obojci, ili obrnuto, kom obojci, kom opanci, znači „ko šta dobije, izvuče, kako ko prođe (u nekom sukobu), pa kako bude, kako ispadne”. Jasno je, dakle, da se izrazom kom opanci, kom obojci iskazuje mogući ishod nekog sukoba u koji se svesno ulazi, sa mogućnošću da se prođe dobro (tj. da se dobiju opanci, ili da se ostane u opancima), ali i uz rizik da se izgubi (tj. da kome ostanu samo obojci, ili, još verovatnije, da ko ostane samo u obojcima, pošto ga ubiju i izuju). Ovo poslednje mogao bi biti i izvorni smisao izraza o kojem je ovde reč.

Vuk Karadžić u Srpskim narodnim poslovicama daje ovakvo objašnjenje: „Kom obojci kom opanci. Kad se kazuje da će se ko s kim pobiti ili svaditi, pa ko bude jači, ili ko šta dokopa. Valja da su se negda dvojica otimali oko obuće, pa jedan ugrabio obojke a drugi opanke.”

I to objašnjenje deluje uverljivo. Jer, u svakom slučaju, bolje je u kakvoj otimačini dobiti opanke (koji su vredniji) nego obojke, kao što je bolje u borbi na život i smrt (jer frazem o kojem je ovde reč upravo podrazumeva takvu, oštru borbu) ostati u opancima, dakle živ, nego bez opanaka – mrtav i izuven, tj. samo u obojcima.


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010