Obećana zemlja – zašto se kaže


Izraz obećana zemlja potiče iz Biblije. U Starom zavetu, u Knjizi Izlaska, na mestu gde se govori o oslobađanju Jevreja iz egipatskog sužanjstva, ima i sledeći detalj. Pošto se javio Mojsiju u vidu plamtećeg grma, i naredio mu da se izuje jer stoji na svetoj zemlji, Gospod Bog najavljuje izbavljenje jevrejskog naroda:

„I reče Gospod: dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Misiru, i čuh viku njegovu od zla koje mu čine nastojnici, jer poznah muku njegovu.
I siđoh da ga izbavim iz ruku misirskih, i da ga izvedem iz one zemlje u zemlju dobru i prostranu, u zemlju gdje mlijeko i med teče…”

Ta zemlja koju je Bog obećao Jevrejima (otuda izraz obećana zemlja) bila je, u stvari, Kanaan, kako su stari Egipćani zvali područje zapadno od reke Jordana do Sredozemnog mora, dakle isto što i današnja Palestina, Izrael.

Na putu za obećanu zemlju Mojsije je na Sinaju objavio deset božjih zapovesti, među kojima su one na kojima bi trebalo da se zasniva moral svakog čoveka:

Poštuj oca svoga i mater svoju, da ti dobro bude i da dugo poživiš na zemlji.
Ne ubij.
Ne čini preljube.
Ne ukradi.
Ne svedoči lažno na bližnjega svoga.
Ne poželi ništa što je tuđe.

Iz Biblije izraz obećana zemlja prenesen je u običan govor, pa se danas upotrebljava u značenju: „bogata, srećna zemlja”, tj. zemlja u kojoj bi svi želeli da žive, jer veruju da tamo „teče med i mleko”. Za mnoge je to Amerika, Kanada, Australija, ili neka druga srećna zemlja, u kojoj nema nevolja kakve mi imamo. Neki koji odu tamo, često se i razočaraju. Za njih obećana zemlja ostaje onda samo pusti san o sreći i izbavljenju iz bede. Tako u jednom romanu Momo Kapor piše:

„Buljili smo kao opčinjeni u taj raskošni prizor obećane zemlje kojoj je pripadala dobro osvetljena soba, za nas, obične smrtnike, potpuno nedostižna.”

Izgleda ipak da obećane zemlje na ovom svetu, u stvari, i nema. Ili je, možda, ima, ali je dostupna samo miljenicima bogova.


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010