Potemkinova sela – zašto se kaže


Izraz Potemkinova sela nastao je u XVIII veku i vezuje se za jednu poznatu istorijsku ličnost – za ime Grigorija Aleksandroviča Potemkina (1739–1791), ili, kako Rusi kažu – Patjomkina.

Potemkin je bio ruski knez, uz to general-feldmaršal i ljubimac carice Katarine II. Njenu naklonost stekao je 1762. godine, kada je, kao gardijski oficir, odigrao odlučujuću ulogu u dvorskom prevratu kojim je Katarina II preotela vlast svome mužu, caru Petru III Fjodoroviču. Kao ličnost od caričinog poverenja, vrhovni komandant vojske i prvi ministar, on je imao ogromnu vlast i veliki uticaj u Ruskom carstvu. Učestvovao je u prvom ratu carice Katarine II sa Turcima (1768–1774), a u drugom ratu (1787–1791) bio je glavnokomandujući ruske vojske.

Kada su, posle prvog rusko-turskog rata, Krim i severne obale Crnog mora pripojeni Rusiji, Potemkin je pristupio kolonizaciji novoosvojenih krajeva. Da bi pokazao brz i uspešan razvoj i ekonomski procvat tog područja pod ruskom vlašću, organizovao je, 1787. godine, trijumfalno putovanje carice Katarine II na Krim. Svečanoj koloni pridružio se i austrijski imperator Josif II, kao i ambasadori velikih sila. Pošto stanje u Novorusiji nije bilo ni izdaleka onakvo kakvim ga je Potemkin prikazivao, on se trudio da pred očima carice Katarine II i njenih gostiju na razne načine dočara idiličan život tamošnjeg stanovništva. Zato je naredio da se duž puta kojim je carica prolazila izgrade naselja, koja su bila samo prazne dekoracije (kulise). Seljaci dovedeni iz drugih krajeva, u svečanim, prazničnim odelima i sa buketima poljskog cveća, dočekivali su caricu Katarinu II na pojedinim stanicama, da bi odmah zatim bili prebacivani dalje prema Krimu i pojavljivali se u istoj ulozi više puta. U gradovima i selima kroz koje je prolazila svečana kolona bili su zasađeni bujni parkovi i aleje, koji su se desetak dana kasnije sušili i nestajali, a uz sam put bile su složene gomile džakova, koji su umesto žita bili napunjeni peskom. U Hersonu, na primer, Potemkinovi ljudi su sagradili tvrđavu koju je srušila prva oluja, a tu je bila i lađa koja se nije mogla spustiti u vodu, jer bi odmah potonula.

Sva ta raskoš i bogat život stanovništva koje je Potemkin pokazivao carici Katarini II i njenoj pratnji bili su, dakle, obična prevara, obmana i laž. To nije moglo izmaći oštrom oku prisutnih diplomata, pa se o Potemkinovoj obmani počelo naveliko pričati i pisati. Veliki broj napisa o Katarininom putovanju na jug, u kojima su raskrinkavane Potemkinove podvale, doveo je do toga da se već dvadesetih godina XIX veka počeo upotrebljavati izraz Potemkinova sela. Kasnije se on proširio u mnogim jezicima, pa se i danas upotrebljava u značenju obmana, smišljena varka ili lažni blesak koji sakriva neuspeo sadržaj nečega.


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010