Nositi svoj krst

 

Kada je Pontije Pilat, rimski prokurator (upravitelj) Judeje u vreme kad je Isus Hristos propovedao novu veru, osudio Isusa da bude raspet na krstu (i pri tom, ritualno perući ruke, izgovorio poznate reči: „Ja nijesam kriv u krvi ovoga pravednika: vi ćete vidjeti”), osuđenik je, prema Bibliji, predat vojnicima, koji su ga izvrgli ruglu. Zbog optužbe da se izdavao za novog cara, ogrnuli su ga skerletnim ogrtačem a na glavu mu stavili venac od trnja govoreći: „Zdravo, care judejski!” (Mnogo vekova kasnije to će, verovatno, biti inspiracija velikašima da se na sličan način narugaju vođi Seljačke bune u Hrvatskoj, Matiji Gupcu, kome su (1573) stavili na glavu usijanu železnu krunu i tako ga „krunisali” za „kmetskog kralja”.)

Prema svedočenju jevanđelista (koji su opisali život, delo i smrt osnivača hrišćanstva), Isus je umro na velikim mukama. (Otuda i izrazi muke Isusove, napatiti se kao Isus Hristos i sl.)

Pošto su mu se narugali prikazujući ga kao „kralja” sa skerletnim ogrtačem i trnovom krunom, obukli su ga u njegove haljine (po nekima, u belu košulju) i zajedno sa dva razbojnika poveli na Golgotu, brdo iznad Jerusalima, da ga raspnu na krstu. Usput su ga tukli, pljuvali i ponižavali.

Jevanđelisti različito opisuju Isusov put do Golgote, ali svi svedoče o njegovim velikim patnjama. U Jevanđelju po Jovanu stoji da je Isus, uz sve muke, morao do stratišta nositi teški krst na kojem će biti raspet: „I noseći krst svoj iziđe na mjesto koje se zove Košturnica a jevrejski Golgota” – beleži jevanđelist Jovan.

Upravo iz tog biblijskog opisa ponikao je izraz nositi (svoj) krst, sa značenjem: „podnositi teške patnje”, „živeti pod teretom velike muke i nevolje”, „imati zlu sudbinu” i sl.

Na samoj Golgoti Isusa su dočekale nove muke. Evo kako ih opisuje jevanđelist Matej:

„Dadoše mu da pije ocat pomiješan sa žuči, i okusivši ne htjede da pije.

A kad ga razapeše, razdijeliše haljine njegove bacivši kocke;

I sjeđahu ondje te ga čuvahu.

I metnuše mu više glave krivicu njegovu napisanu: ovo je Isus car judejski.

Tada raspeše s njim dva hajduka, jednoga s desne a jednoga s lijeve strane.

A koji prolažahu huljahu na nj mašući glavama svojima,

I govoreći: ti koji crkvu razvaljuješ i za tri dana načinjaš pomozi sam sebi; ako si Sin Božij, siđi s krsta.

A tako i glavari sveštenički s književnicima i starješinama potsmijevajući se govorahu:

Drugima pomože, a sebi ne može pomoći. Ako je car Izrailjev, neka siđe sad s krsta pa ćemo ga vjerovati.”

I ponovo su ga mučili dajući mu ocat (sirće) da pije tako da je uskoro izdahnuo.

Po Isusovim patnjama na Golgoti ime tog brežuljka, u prenesenom smislu (golgota), označava danas „velike muke; mučeništvo, patnje, stradanja”. Isto značenje ima i reč kalvarija (od Kalvarija, što je latinsko ime za Golgotu).

Tako su iz biblijske legende o stradanju i smrti Isusa Hrista nastala tri izraza: muke Isusove, nositi (svoj) krst i golgota (odnosno kalvarija).