Pasti s kruške – zašto se kaže


„Nisam pao s kruške” – reći će neko kad hoće da istakne kako nije lud, glup, naivan, blesav, budala i sl. Takvo značenje frazema pasti s kruške potvrđuje se i u Rečniku SANU sledećim primerima: 1. „Da ti pozajmim novac? Pa nisam, valjda, s kruške pao? To bi bilo isto kao da sam ga bacio u vodu.” 2. „Ni ona nije pala s kruške da ne bi vidjela da se njegova prisutnost tiče nje same.”

Veza pasti s kruške javlja se i u drugom obliku, kao poređenje. To je takođe zabeleženo u Rečniku SANU, gde piše: „kao da je pao (pala) s kruške (često kao pojačanje reči ’smeten’, ’smušen’ itd.) veoma smeten, smušen, nerazborit i sl.” Uz to se daju ovi primeri: 1. „Budala… kao da je s kruške pao.” 2. „Smušena je kao da je s kruške pala.”

Rečnik Matice srpske dodaje još i frazem: kao s kruške (npr. odgovarati), u značenju: „neljubazno, nabusito (odgovarati)”.

Tako, eto, imamo tri frazema u kojima je glavna reč kruška. Zašto baš kruška? Zbog čega su glupost, smušenost, neljubaznost i slične negativne ljudske osobine povezane upravo sa tim drvetom, a ne sa nekim drugim (recimo, jabukom, ili trešnjom i sl.)? Objašnjenje za to može se naći u zanimljivoj i izuzetno korisnoj knjizi Veselina Čajkanovića Rečnik srpskih narodnih verovanja o biljkama.

„U suprotnosti sa jabukom” – piše tu Čajkanović – „kruška se smatra za zlo drvo, za drvo zlih demona. U narodnim pripovetkama pod kruškom skupljaju se đavoli… Na krušci nalazi se i veštica.” Posle tih konstatacija, autor navodi i sledeće: „Da kruška može imati za veštice privlačnu snagu, vidi se i iz jedne slavonske varijante poznate formule koju veštice govore kad se mažu mašću da bi poletele: ’Ni o kladu ni o panj, ni o drvo ni o kamen, ni o krušku Todorovu’ (Begović, 199).” I zaključuje: „Stara kruškova drveta kod našeg su naroda na zlu glasu.”

Iako je kruška, prema mišljenju Čajkanovića, „u staroj religiji, izvesno, imala bolji ugled i čak uživala izvestan kult”, za šta se navode i brojni primeri, naš narod ju je uglavnom doživljavao kao „zlo drvo”, na kojem se skupljaju demoni, đavoli, veštice i druga zla stvorenja, pa čak i sama Smrt. Zato je one koji bi se slučajno našli u tom društvu, na krušci, pa pali sa nje, narod smatrao ludim, glupim, nerazboritim i sl. Tako su, onda, nastali i ustaljeni izrazi: kao da je pao (pala) s kruške (u značenju: „smeten(a), smušen(a), zbunjen(a), nerazborit(a)” i sl.), nisam (nisi, nije itd.) pao s kruške (u značenju: „nisam (nisi, nije itd.) lud, glup, naivan, budala, ograničen i sl.”).

Što frazem kao s kruške (odgovarati) znači „neljubazno, nabusito (odgovarati)”, i to je razumljivo, jer se drugo nešto od veštica i đavola ne može ni očekivati.


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010