Crvena nit – zašto se kaže


Ustaljeni izraz crvena nit često se kod nas upotrebljava, ne samo u umetničkoj literaturi nego i u publicistici, dnevnoj štampi, pa i u običnom govoru.

J. Matešić u svom Frazeološkom rječniku beleži tri primera. Prvi je Ujevićev: „… taj se motiv uvek provlači kao crvena nit.” Ostala dva su iz novina: „A nesigurnost se, poput crvene niti, provlači svim dijelovima filma…” i „Svaki muzičar orkestra mora poznavati crvenu nit muzike.”

Izraz crvena nit, u značenju: „glavna ideja (misao, tema i sl.) koja se provlači kroz neko delo”, „motiv koji se stalno ponavlja”, ili, kako bi se to „stranjski” reklo – „lajtmotiv”, prvi je upotrebio Johan Volfgang Gete, u svom romanu Srodne duše (nemački: Die Wahlverwandtschaften, 1809). Objašnjavajući u uvodnom delu iste rečenice (u širem poređenju) šta znači taj izraz i odakle ga je preuzeo, veliki nemački pesnik piše:

„Sav pribor kraljevske flote, od sidrenih konopaca do najtanjih užadi, suče se tako da se kroz njih po čitavoj dužini prodeva crvena nit, koja se ne može izvući a da se ne ospe i sve ostalo; tako se i po najmanjem komadiću užeta može videti da ono pripada engleskoj kruni.”

Na to se nadovezuje njegovo poređenje: „Upravo tako se kroz sav Otilijin dnevnik proteže crvena nit simpatija i privrženosti…”

Podatak koji iznosi Gete, da bi objasnio navedeno poređenje, potpuno odgovara stvarnosti. U XVII veku, naime, Admiralitet britanske mornarice izdao je strogo naređenje da se u svako mornarsko uže koje pripada engleskoj kraljevskoj floti mora uplesti uočljiva crvena nit. Razlozi toj naizgled čudnoj naredbi nisu bili estetske prirode (kako bi konopci na brodovima kraljevske flote bili lepši). Osnovni motiv za tu naredbu mnogo je prozaičniji: uplitanje crvene niti bio je jedini način da se stane na put masovnoj krađi i preprodaji brodske užadi, koju su mornari po lučkim krčmama zamenjivali za piće (viski, rum i pivo), ili su ih davali za novac. Pošto su bili obeleženi crvenom niti, brodski konopci nisu se više mogli otuđivati, a da se to ne primeti. Prekršioci su lako hvatani na delu i na licu mesta strogo kažnjavani.

Posle Getea izraz crvena nit – naravno, u prenesenom smislu: „osnovna misao ili ideja koja se provlači kroz neko delo”, odnosno „motiv koji se stalno ponavlja” – počeli su upotrebljavati i širiti francuski novinari, publicisti i govornici, a zatim i njihove engleske, nemačke i ruske kolege, pa onda i naši ljudi, tako da je taj izraz danas ustaljen u mnogim jezicima, uključujući, naravno, i srpski.


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010