Živeti na velikoj nozi – zašto se kaže


Neki ljudi žive u siromaštvu i bedi, jedva sastavljajući kraj s krajem, a neki, opet, u izobilju i raskoši, trošeći neštedimice novac na različite stvari koje im donose ugodnosti. Za ove druge kod nas se obično kaže da žive na velikoj nozi. Isti izraz postoji i u nekim drugim evropskim jezicima, u francuskom i nemačkom, na primer. U francuskom on glasi: vivre sur un grand pied, a u nemačkom: auf großem Fuß leben – u oba slučaja doslovno kao i kod nas živeti na velikoj nozi i sa istim značenjem: „živeti raskošno i rastrošno”. Ta činjenica sama po sebi upućuje na zaključak da frazem o kojem je ovde reč nije našeg porekla i da mu izvore treba tražiti na drugim stranama.

Prema dosadašnjim saznanjima istraživača, izraz živeti na velikoj nozi nastao je u Francuskoj, i to davno, pre više vekova. Mnogo kasnije prenesen je i u srpski jezik, najverovatnije preko nemačkog.

Ono što je zanimljivo i za ustaljene izraze u jeziku retko jeste da potiče iz sveta mode. U XV veku, naime, u Francuskoj, pa i u nekim drugim feudalnim zemljama zapadne Evrope, vladao je ustaljen običaj da se staleška pripadnost iskazuje, pored ostalog, i veličinom obuće. Tada su u modi bile cipele sa dugim zavinutim vrhom (à la polonaise), koji je mogao biti različite dužine: za običan svet (građane) pola stope, za bogataše jednu stopu, a za pripadnike vladajućeg sloja, krupne feudalce, čak – dve stope. Prema tome, oni koji su bili bogati i moćni, stvarno su živeli na velikoj nozi, što će reći da su nosili velike cipele. Ta moda nije dugo trajala. Postala je smešna i nepraktična, pa je čak i zabranjivana. I danas, međutim, ima dokaza o njenom postojanju. U nekim muzejima po Nemačkoj, na primer, mogu se videti srednjovekovni oklopi sa velikim stopalima, što je, kako je već rečeno, bio znak visokog društvenog statusa imaoca. I izraz živeti na velikoj nozi svojevrstan je (jezički) dokaz postojanja pomenute mode.

Dato objašnjenje deluje uverljivo. Pa ipak, ima stručnjaka koji se sa njim ne slažu, iznoseći drukčije pretpostavke. Tako francuski istraživač frazeologizama Klod Dineton, u svojoj knjizi La puce à l’oreille („Buva u uhu”) izraz vivre sur un grand pied dovodi u vezu sa nekadašnjim značenjem reči pied – „stopa” (stara mera za dužinu).

Poznato je da su pre uvođenja metarskog sistema, koji je službeno proglašen 1792, mere za dužinu odmeravane i imenovane delovima čovekovog tela. Tako su postojale dužinske mere lakat, pedalj, palac, stopa i sl. Veličina stope varirala je između 25 i 34 centimetra, kako u kojoj zemlji. Engleska stopa (foot), na primer, koja se zadržala do danas, iznosi nešto više od 30 centimetara, a francuska (pied) oko 33 centimetra. U svakom slučaju, za „stopu” je vezan pojam određene mere, pa i mere uopšte. Tako u francuskom jeziku postoji izraz sur le pied de… sa značenjem: „na toj osnovi”, „u toj meri”, „na taj način” i sl. Odatle, upućujući na još neke francuske primere, Dineton izvodi zaključak da je izraz vivre sur un grand pied („živeti na velikoj nozi”) nastao direktno sa osloncem na reč pied („stopa”) u opštem značenju „mera”. Prema njegovom mišljenju, taj izraz znači: „biti bogat u velikoj meri”, „voditi raskošan način života” i nema direktne veze sa nekadašnjom aristokratskom modom nošenja cipela sa dugačkim vrhom.

Bilo kako bilo, tek činjenica je da se izraz živeti na velikoj nozi proširio, pa se i danas često upotrebljava u srpskom jeziku (mada je sve manje onih koji na velikoj nozi stvarno i žive), u značenju: „živeti bogato, u izobilju”, „voditi raskošan, rasipnički život” i sl.


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010