Jabuka razdora – zašto se kaže


Otkad je sveta i veka, među ljudima i narodima bilo je ljubavi, ali i mržnje i razdora. U davna vremena, kad se verovalo da prirodom i ljudskim sudbinama (srećom ili nesrećom u životu) upravljaju razne božanske sile, postojali su, kod mnogih starih naroda, bogovi svetla, munja i gromova, vetrova, zore, lepote, ljubavi, pa i – mržnje i razdora. U grčkoj mitologiji, boginja razdora (nesloge) bila je Erida, kći Noći i majka mnogih zala: Tegobe, Zaborava, Gladi, Bola, Svađe, Tuče, Bitke, Ubistva, Krvoprolića, Laži, Bezakonja, Zaslepljenosti i Krivokletstva. Ta zla boginja, sestra i verna pratilja boga rata Aresa, jednim svojim postupkom, o kojem će ovde biti reči, uzrokovala je posredno i veliki Trojanski rat. Taj rat vodili su Grci i Trojanci – i jedni i drugi uz pomoć sukobljenih bogova, koji su prvi sve i počeli.

Desilo se to na proslavi povodom braka između morske boginje Tetide i tesalskog kralja Peleja, roditelja najvećeg helenskog junaka Ahila. Proslavi na Pelionu prisustvovali su, kao što je i red, svi olimpski bogovi, među njima i Hera, sestra i zakonita supruga vrhovnog boga Zevsa, zatim Atena, boginja mudrosti, i Afrodita, boginja lepote i čulne ljubavi. Svadbenu buktinju zapalila je Hera, a zatim je nastalo veselje. Slavilo se uz božanska jela i pića i uz pesmu muza. I sve bi proteklo u najboljem redu da zla Erida, koja nije bila pozvana, nije smislila pakleni plan: bacila je među zvanice zlatnu jabuku sa natpisom „Najlepšoj”. I upravo ta jabuka postaće predmet velikog spora. Koja je među prisutnim gošćama najlepša? Njih tri – Hera, Atena i Afrodita – svaka za sebe, smatrale su se najlepšom. Svaka je od njih bila uverena da je lepša od ostalih i da joj zato pripada jabuka. Nastao je spor i neko je morao presuditi. Pošto nijedan od bogova nije hteo da bude sudija, Zevs je naredio da se sukobljene boginje odvedu na planinu Idu, smrtniku Parisu – da on odluči koja je najlepša.

Paris je bio sin trojanskog kralja Prijama. Zbog proročanstva da će izazvati propast Troje, otac je naredio da ga odmah po rođenju ubiju, ali je on ipak ostao živ, odrastavši u planini sa zverima i pastirima. Paris je sa strahom dočekao bogove koji su došli sa zahtevom da donese odluku u njihovom velikom sporu. Da bi dobile jabuku, zainteresovane boginje su mu obećavale različite nagrade, ističući pri tom svoje vrline i mogućnosti. Hera mu je nudila gospodstvo nad celom Azijom i ostalim svetom, što će mu pribaviti uz Zevsovu pomoć, Atena velike ratne pobede i trofeje, a Afrodita – ljubav najlepše smrtnice, Zevsove kćerke Helene, supruge spartanskog kralja Menelaja. Paris se nije mnogo kolebao. Između veličine i slave, na jednoj, i ljubavi, na drugoj strani, opredelio se za ljubav, tj. za lepu Helenu. Stoga je proglasio Afroditu najlepšom i predao joj zlatnu jabuku, izazvavši time srdžbu ostalih dveju boginja – Here i Atene.

Afrodita je ispunila dato obećanje: Paris i Helena su se sreli i planula je velika ljubav. Potom je trojanski princ, uz Helenin pristanak, izvršio otmicu i odveo je sa sobom. Zbog toga je buknuo Trojanski rat, u koji će se uključiti svi sukobljeni bogovi. Prauzrok tog velikog sukoba bila je, kako se moglo videti, Eridina zlatna jabuka ili jabuka razdora. I od tada, pa do dana današnjeg, izraz jabuka razdora upotrebljava se u značenju: „uzrok, razlog ili povod svađe”, „predmet spora ili neslaganja” i sl.


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010