OK – zašto se kaže


U običnoj, pa i službenoj komunikaciji, kad se želi da iskaže saglasnost sa nekim predlogom, nekom tvrdnjom, ocenom i sl., obično se kaže okej (ili se napiše: OK). To bi trebalo da znači: „u redu”, „u redu je”, „tako je”, „sve je ispravno” i sl. Govori se i: Sve je to OK, umesto Sve je u redu, Sve je korektno itd. Isto značenje skraćenica OK ima i u engleskom jeziku, iz kojeg smo je preuzeli, kao što su je, pod snažnim uticajem engleskog, preuzeli i mnogi drugi evropski jezici.

Poreklo te, moglo bi se reći – međunarodne skraćenice, koja „pokriva” izraz „u redu”, više je nego zanimljivo. U lingvističkim raspravama i etimološkim rečnicima dato je više raznih objašnjenja kako je ona nastala. Ima čak desetak teorija o poreklu te skraćenice. Sve one slažu se samo u jednom: nastala je u Sjedinjenim Američkim Državama. Ovde su navedena samo četiri najzanimljivija objašnjenja.

Prvo od njih upućuje na stari indijanski izraz okeh, sa značenjem: „tako je”, „to je tako”. To je onda preneseno u američki engleski izgovor kao oukej („ou-kei”), pa je prema tome načinjena skraćenica OK, sa istim značenjem kao kod Indijanaca.

Drugo objašnjenje vezuje se uz ime jednog ranijeg železničkog službenika, Obedija Kelija (Obadiah Kelly), koji je, navodno, uredan prijem poštanskih pošiljki, tačnije – paketa, potvrđivao inicijalima svog imena i prezimena – OK. Kasnije je to dobilo i opšte značenje: „u redu je”.

Treće objašnjenje nešto je duže i vezano je za određene istorijske događaje. Na predsedničkim izborima u SAD 1840. godine demokratski kandidat Martin van Buren nazvan je „Čarobnjak od Kinderhuka” (Wizard of Kinderhook), a kasnije i „Stari Kinderhuk” (Old Kinderhook), po imenu njegovog rodnog sela u Hadson Veliju. Prema nadimku Old Kinderhook, grupa demokrata, pobornika Van Burenovog izbora za predsednika SAD, osnovala je Demokratski OK klub (The Democratic OK Club). Van Burenovi pobornici uzeli su skraćenicu OK kao neku vrstu slogana, kojim su najbučniji propagandisti, uzvikujući oukej, razbijali mitinge protivničkih liberala. Kasnije je, navodno, izraz OK prihvaćen u opštem značenju kao sinonim za oznaku all right (čita se: „ol rajt”) – „u redu”, „u redu je”, ispočetka u smislu ocene podobnosti kandidata za članove već pomenutog Demokratskog OK kluba.

Četvrto objašnjenje polazi od pretpostavke da je skraćenica OK proizvod pravopisne greške, odnosno lošeg spelinga (bad spelling). Navodno su neki uglednici bili nedovoljno pismeni, nisu poznavali engleski pravopis, pa su izraz all correct pisali onako kako se izgovara („ol korekt”), dakle fonetski. Tako je onda umesto skraćenice AC (od all correct) ispala skraćenica OK (dosledno prema izgovoru), dok je značenje ostalo isto: „u redu je”, „sve je ispravno” i sl. Zanimljivo je da se takvo nepoznavanje engleskog pravopisa i toliki stepen nepismenosti, iz koje je proizašla i skraćenica OK, pripisuje uglednom Džonu Džekobu Astoru (John Jacob Astor), pa čak i predsedniku SAD, Endru Džeksonu (Andrew Jackson).

To tumačenje, samo bez pominjanja imena i istorijskog konteksta, prihvata i Bratoljub Klaić, u čijem je velikom Rječniku stranih riječi A–Ž zabeleženo: „O. K. (čit. o ke) – govorna skraćenica za engl. all correct (čit. ol korekt) – sve je ispravno, u redu je (američki izraz).”

Mada poreklo jedne od najpoznatijih skraćenica na svetu nije tačno utvrđeno, njeno značenje svi dobro znaju. Ona je veoma rasprostranjena i često se upotrebljava širom planete.


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010