Plakati kao godina – zašto se kaže


U srpskom jeziku ima više ustaljenih izraza koji označavaju kako neko plače. Kaže se: plače izaglasa (kad glasno i jako plače), ili plače kao kiša (kad roni silne suze), ili plače kao da mu kožu deru (kad plačući vrišti, dreči), ili plače kao malo dete (kad odrastao čovek plače bez ozbiljnog razloga). Sve te izraze lako je razumeti i objasniti, jer oni sami sobom jasno kazuju o kakvom je plakanju reč. Ali nije tako lako objasniti zašto se kaže plakati kao godina (najčešće sa dodatkom: ljuta, crna godina i sl.).

Odgovor na to pitanje krije se u maglinama daleke prošlosti, u davnim vremenima, kada je reč godina imala i neka značenja koja danas uglavnom nema, bar ne u književnom jeziku. Kada se danas kod nas kaže godina, pod tim se podrazumeva „vreme za koje Zemlja jedanput obiđe oko Sunca” (to je astronomska godina), ili „vreme od dvanaest meseci, od 1. januara do 31. decembra” (kalendarska godina), ili „vreme od četiri godišnja doba: proleće, leto, jesen i zima” (poljoprivredna godina), ili „ono što zemlja daje, rađa preko godine, letina” (kaže se: Rodila godina!) itd.

Rečnik Matice srpske, međutim, pod rednim brojem sedam, navodi još jedno značenje, obeleženo kao „pokrajinsko”. To je: „oluja, nevreme, kiša”. Daje i karakterističan primer: „Kad padne godina (oluja) ili blagdan, bavim se zanatom.” Tu je, eto, sačuvano ono prastaro značenje reči godina.

Ako, dakle, godina može značiti, kao što je nekad uglavnom i značila, „kiša”, logično je što se, sa osloncem na to značenje, može kazati plače kao godina. To je isto kao kada se kaže plače kao kiša, tj. lije suze kao da pada kiša, roni suze kao kišne kapi i sl. Što se uz to dodaju i atributi ljuta ili crna, pa se govori plače kao (ljuta, crna) godina, takođe je razumljivo. Reč je o pojačavanju izraza koji je vezan za tugu i plakanje. A možda je i u vezi sa nerodnim, gladnim godinama, zbog kojih su mnogi siromašni ljudi proplakali.


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010