Remek-delo – zašto se kaže


Prema Rečniku Matice srpske, remek-delo je „delo (obično umetničko) koje se ističe svojim savršenstvom, uzorno, vrhunsko ostvarenje”.

Remek-delo je, na primer, Tolstojev Rat i mir, Šekspirov Hamlet, ili Leonardova Mona Liza, Pikasova Gernika, ili Betovenova Deveta simfonija. Remek-dela građevinarstva su egipatske piramide, Kineski zid, Tadž Mahal, savremeni oblakoderi. I priroda je veliki majstor, i ona je stvorila mnoga remek-dela, kao što su Veliki kanjon, Nijagarini vodopadi, Havajska ostrva, sibirska prostranstva, šaroliki svet životinja i bilja, pa i sam čovek kao njeno vrhunsko delo.

Izraz remek-delo poznat je i raširen u srpskom jeziku. O tome svedoči i to što je zabeležen u svim našim rečnicima, a u pomenutom Rečniku Matice srpske potkrepljen je i primerima iz literature, iz dela Tina Ujevića i Dobrice Ćosića:

„Treba da čitamo kakav izbor remek-djela da vidimo kako je dobra proza rijetka.” (Ujević) „Njegove bitke sa neprijateljima su prava remek-dela komandantske veštine.” (Ćosić)

Sasvim je, dakle, jasno šta izraz remek-delo znači u srpskom jeziku. Treba, međutim, objasniti i odakle on potiče, tačnije odakle nam reč remek i kako se našla u sastavu tog izraza.

Remek je mađarska reč. Prema Etimološkom rečniku mađarskog jezika (Magyar értelmezö kéziszótar, 1978), u izdanju Mađarske akademije nauka, ona znači:

„1. nešto izvanredno, odlično (npr. izvanredna knjiga, izvanredan igrač);
2. istinski dobro (nešto vredno priznanja);
3. u zanatskom smislu: predmet koji je izrađen u okviru majstorskog ispita;
4. uopšte majstorsko delo, delo izvrsnog kvaliteta, savršene izrade i sl.”

Isto značenje ima reč remek i u izrazu remek-delo. Stoga se i može protumačiti kao „izvanredno, uzorno, vrhunsko, neponovljivo, majstorsko delo”.

Neki naši jezikoslovci misle da je remek, u stvari, reč povratnik. Mi smo je primili od Mađara, a Mađari, pre toga, od nas (Slovena). Pretpostavlja se, naime, da reč remek potiče od staroslovenskog ремесло, što znači: „zanat, veština”. Ta reč se, uz brojne izvedenice, zadržala u ruskom jeziku (ремеслó – „zanat, obrt”), dok su kod nas ranije postojale samo reči ремесленик („zanatlija, rukotvorac”) i ремеслени („zanatski, zanatlijski”).

Ta pretpostavka o dvostrukom slovensko-mađarskom preuzimanju jedne reči nije dosad dokazana. To, međutim, za sam izraz remek-delo nije ni važno. Važno je da znamo šta on znači, a sad smo, evo, saznali i kako je nastao: spajanjem pozajmljenice remek i srpske reči delo.


Literatura:
• Milan Šipka, Zašto se kaže, šesto izdanje, Novi Sad: Prometej, 2010