perfekat ili perfekt


Pravilno je oboje.

Neke imenice stranog (uglavnom latinskog) porekla sa završetkom na -kt mogu imati nepostojano a u nominativu jednine (i akuzativu, kada je jednak nominativu), ali neobavezno. U genitivu množine to a je obavezno, dok ga u ostalim padežima nema.
Promena po padežima (jednina; množina):
• nom. – perfek(a)t; perfekti
• gen. – perfekta; perfekata
• dat.-lok. – perfektu; perfektima
• ak. – perfek(a)t; perfekte
• instr. – perfektom; perfektima